Nakon kratke bolesti, u 65. godini života preminuo je Krešimir Buzov, diplomirani inženjer građevine koji je kao profesor u Tehničkoj školi Ruđera Boškovića odgojio brojne generacije učenika.
Posljednji ispraćaj na vječni počinak istinskog domoljuba bio je danas na groblju u Vinkovcima.
Jedan je od utemeljitelja demokracije na području naše županije, istinski domoljub, prvi predsjednik Vijeća mjesnih zajednica u Vinkovcima 1990. godine. Uvažen kolega među građevinskim stručnjacima, veliki humanitarac, dobrovoljni darivatelj krvi, u duši pravi sportaš.
„Poznavati Krešu bila je čast, njegov osjećaj za pravednost i ljudskost bio je neupitan. Volio je život i ljude, volio se šaliti, volio je putovanja, umjetnost i književnost. U svojoj je komunikaciji uvijek bio direktan, jasan i beskompromisan, ali spreman prihvatiti sugestiju. Volio je pohvaliti i nije štedio komplimente za prave ljude, bio je samozatajni humanitarac, podržavao je mlade ljude i uvijek je bio spreman pomoći. Tome svjedoče generacije učenika kojima je usadio ljubav prema struci koju je imao u glavi. Krešo je bio čovjek koji nije tražio respekt od ljudi, on ga je jednostavno imao”, istaknuo je tijekom posljednjeg ispraćaja kolega Zlatko Ruščić, ravnatelj Tehničke škole Ruđera Boškovića u Vinkovcima dodavši kako je Buzov bio veliki stručnjak u graditeljstvu, a kao čovjeku materijalno mu nikada nije bilo važno.
Od prof. Buzova, u ime njegovih župljana oprostio se i pater Ilija Sudar, župnik Župe sv. Vinka Pallottija u Vinkovcima kojoj je pripadao. Tijekom ispraćaja o Kreši kojega je poznavao naglasio je kako se trudio ostati dobar čovjek koji je volio život.
„Znao je biti i onaj koji donosi život, znao je biti onaj koji se brine o životu, živio je sa svojom majkom u njezinoj starosti. Bio je strpljiv, a u jednom od naših posljednjih razgovora tako je govorio blago o njoj, o sebi i o svemu. To je znak jedne želje da bude čovjek. Nije se predavao kada je saznao za svoju bolest i nastavio se boriti za život”, kazao je Sudar.
Koliko je volio ljude, struku i svoj poziv svjedoče danas na gradskom groblju okupljeni brojni kolege i učenici, bivše generacije, kao i njegovi srednjoškolski prijatelji te kolege iz struke, DAGIT-ovci.
„Nepravda ga je užasno uznemiravala, a pogotovo ako je počinjena prema drugima. Sretni smo mi čije je živote dotaknuo te je ostavio neizbrisiv trag, trag čestitosti i ljudskosti. Na nama je da živimo ljudskim vrijednostima kojima nas je on svojim primjerima učio”, oprostio se ravnatelj Ruščić.
