U petom nastavku serijala Cibalijinih 105 autora Ivice Aničića, pratimo događanja u razdoblju 1979.-1987.
Nakon četvrtog mjesta, sljedeće dvije sezone Dinamo osvaja dvije bronce. Oba puta, momčad iz Lenija bi u prvih desetak utakmica u bod držala priključak s vodećim na tablici, no uslijedio bi jedan ili dva kiksa, pokazalo se, nenadoknadiva u nastavku sezone.
Redom su u prvu ligu tih godina ulazili najprije Zagreb pa Osijek.
Poslije mnogo godina u dokumentarcu Darka Stojanovića Stoje “6.lipnja 1982.”, isplivat će originalni zapisnici s klupskih sjednica iz kojih je vidljivo kako njihovi plasmani nisu slučajni, odnosno kako su u to vrijeme imali politički vjetar u leđa.
U te dvije sezone brusila se momčad kojoj je kamen temeljac postavio Dražen Jerković, a temelj sazidao Otto Barić. Posebno će se istaknuti veliki Sulejman Halilović osvajanjem titula najboljeg drugoligaškog strijelca i nogometaša.
Konačno u povijesnoj 1981./82. sezoni, Dinamo više nije mogao nitko zaustaviti. Sinergija iznimno kvalitetne momčadi, organizirane uprave i na svakom koraku podrške brojnih navijača, nezaustavljivo je nosila bijelo-crvene prema tituli prvaka druge lige.
Zadnja prepreka u posljednjem kolu bio je opasni konkurent – Čelik iz Zenice.
Za cijeli grad, bila je ovo utakmica svih utakmica. Izravno je odlučivala hoće li Dinamo, Čelik ili, njihovim eventualnim neodlučenim ishodom, Spartak iz Subotice postati prvak i novi prvoligaš.
Uoči povijesne utakmice nepregledne kolone domaćih navijača poput rijeke slijevale su se prema stadionu Mladosti. Petnaest tisuća bučnih navijača natiskalo se na tribinama nekoliko sati prije početka utakmice. Nošen tom snagom i energijom, Dinamo te sparne nedjelje u grotlu svojih navijača nikako nije mogao izgubiti. Tri puta Halilović te po jednom Nenad Lušić i Ivica Tunjić s pet golova natrpali su mrežu nemoćnih gostiju. “Mali” vinkovački Dinamo postao je član najjačeg nogometnog društva.
Zlatna generacija koja će s Upravom predvođenom Bilušićem i Čilićem zauvijek ostati zlatnim slovima upisana u klupsku povijest su T. Radić, S. Bogdan (kap.), S. Miroslavljević, B.Mlinar, I. Radić, D. Kesić, N. Lušić, S. Lušić, I. Tunjić, M. Rajović, N. Rudić, M. Ručević, S. Sekulić, A. Šećer, J. Smolčić, B. Pastor, B. Škaro, M. Bošković, J. Živaljić, Z. Lamut, F. Šafran, I. Antolović, Mrša, Đukir, treneri Tonko Vukušić, B. Skeledžija i M. Nosić, dr. Vinca Vuković, fizio Bukumirović…
Prvoligaške zlatne godine (1982./83., 1983./84., 1984./85.)
U prvom kolu ostvarena je prva prvoligaška pobjeda. Pred 12 tisuća gledatelja pao je nekadašnji prvak države OFK Beograd. Jedini pogodak na utakmici, prvi prvoligaški za Vinkovčane je postigao Dušan Kesić. U premijernoj prvoligaškoj sezoni Dinamo je među 18 momčadi završio na 12. mjestu, no bijelo-crveni su, iza prvaka Partizana, postigli najviše golova. Sulejman Veličanstveni nakon dvije sezone u kojoj je ponio titulu najboljeg strijelca i igrača druge lige, sada je tome dodao i naslov najboljeg strijelca prve lige.
I sljedeće sezone u prvoligaškom društvu, vinkovački Dinamo je krasila lepršava i atraktivna igra. S najvećima, tzv. velikom četvorkom (Dinamo ZG, Hajduk, Zvezda i Partizan), vinkovački Dinamo uvijek se hrabro nosio. Hajduk u tih pet prvoligaških sezona nikad nije ostvario pobjedu u Vinkovcima. S druge strane bijelo-crvena ekspedicija bodove je osvajala na Marakani, Maksimiru… Od hrvatskih klubova, Osijek je imao negativni skor s Vinkovčanima, a Rijeka identičan s jednakim brojem pobjeda i poraza.
Dinamo je s pravom za svoje navijače bio ponos i dika Slavonije.
Nošen tom euforijom i ljubavlju, nastao je tada jedan od najljepših stadiona u državi. Malo je poznato kako su u njegovoj gradnji s jednim jednodnevnim dohotkom, jednom dnevnicom, dragovoljno sudjelovali svi zaposleni u gradu.
Uz generaciju koja je 1982. godine ostvarila prvoligaški san zlatnim slovima, u klupski album ostat će upisana imena golmana vinkovačkog reprezentativca Tomislava Ivkovića, Martina Novoselca, Davora Mladine, Zorana Vujčića, Ivice Cvitkušića, Stanka Mršića, Ivice Duspare, Davora Čopa, Nevresa Zahirovića, Budinčevića, Keme Bogdanovića, Mile Uroševića, Zdravka Borovnice, Miroslava Tanjge, Igora Štimca, Nikole Jerkana…
Davor Čop najbolji strijelac lige i cirkus u posljednjem kolu (1985./86.)
U sezoni 1985./86. Dinamo je s trenerom Nedeljkom Gugoljem jesen završio na nikad višem četvrtom mjestu na ljestvici koje je vodilo u Kup UEFA. Slabije igre u proljetnom djelu raspršile su san o nastupu u Europi. Ova sezona, osim po već prepoznatljivim Dinamovim promjenjivim igrama, najviše će ostati upamćena po Davoru Čopu koji je osvojio titulu najboljeg strijelca prve lige te poništenom i nanovo odigranom posljednjem prvenstvenom kolu. Zbog ovog skandala otvorenog namještanja rezultata i političkog prekrajanja tablice, Nogometni savez Jugoslavije je čak 10 klubova kaznio s minus 6 bodova u sljedećoj prvoligaškoj sezoni. Dinamo nije osumnjičen za namještanje pa se nije niti našao među kažnjenima, no nije mu to puno pomoglo, pokazalo se poslije, jer je najgore prošao upravo “mali” prvoligaš iz Vinkovaca.
Političko partijsko-administrativno izbacivanje u drugu ligu (1986./87.)
Deset prvoligaša, zbog namještanja rezultata u prethodnom prvenstvu u novu sezonu ušlo je s minusom od šest bodova. Ostavivši iza sebe Čelik, Sarajevo i Spartak, Dinamo je osigurao ostanak u prvoligaškom društvu i okrenuo se pripremama za novu prvoligašku sezonu. U ljeto 1987. godine kad je prvenstvo već odavno odigrano i kompletirano sud Udruženja rada Srbije donosi odluku kako se svim klubovima oduzeti bodovi za namještanje utakmica od prije godinu dana moraju vratiti. S tim dodanim bodovima klub iz Lenija preskaču Čelik i Sarajevo pa Dinamo šokantno preko noći saznaje da je završio u drugoj ligi. Uz Dinamo najteže je prošao i skopski Vardar kome je oduzeta titula prvaka i dodijeljena beogradskom Partizanu. U sportskim krugovima moglo se čuti kako utjecajni generali nisu mogli podnijeti da im Partizan kao vojni klub ne osvoji naslov prvaka, a Komunistička partija nije mogla dozvoliti da ispadne Sarajevo s jakom političkom pozadinom. Ovaj lopovluk Nogometnog saveza sa sjedištem u Beogradu najbolje oslikava kako je sport i sve ostalo tada funkcioniralo u za koju godinu kasnije raspadnutoj državi.
Nastavlja se…
*Radi zaštite autorskog angažmana, drugi mediji/portali mogu preuzeti objavljeni tekst i fotografije isključivo uz dozvolu autora i navođenje poveznice na originalni tekst, u prvome odlomku prenesenog teksta.
