Pravljenje domaće zimnice ukorijenjen je običaj u Slavoniji, a svaki zalogaj budi uspomene na dom i stare recepte koji su brižljivo preneseni kroz godine. Cilj je konzerviranjem sačuvati hranjiva svojstva sezonskih namirnica za upotrebu izvan sezone, a jedna od onih koja i dalje čuva okuse tradicije je Renata Beli iz Vinkovaca, s adresom u Starim Jankovcima.
„Jedemo domaće i zdravo, ništa nije tretirano niti špricano, a točno znam što konzumiramo”, pojasnila je što potvrđuje onu uzrečicu „domaće je domaće”, jer teško da kupovna teglica može zamijeniti ono što naprave vrijedne ruke naših starijih.
Već u lipnju, nastavlja, krastavci i kornišoni mogu ići na kiseljenje, ali mnogima je to prerano, kao i cikla koju se može kiseliti krajem šestog mjeseca i u jesen. „Paprika, ajvar, kuhanje rajčice ide kako tko ima viška ili kako tko odluči kupiti. Dozrijevanje rajčice je od početka sedmog mjeseca, a sve dokle god je ima može se kuhati”, istaknula je.
Pitali smo i koliko vremena oduzme pravljenje zimnice na što odgovara. „Nemam neku određenu količinu količinu koju trebam napraviti u jednom danu, ali za nekih 40-ak litara izgubite cijeli dan”, navodi.
Proces pripreme zimnice podrazumijeva različite metode konzerviranja, kao što su kuhanje, kiseljenje, pasterizacija, fermentacija ili sušenje. Na ovaj način namirnice zadržavaju svoje hranjive vrijednosti i ukus, dok se sprječava njihovo kvarenje.
Boce se, kaže naša sugovornica, operu dan ranije kako bi bile spremne, zatim je ono nabrano potrebno oprati kroz par voda i očistiti, rezati, kuhati, pasirati i dokuhavati. „Ciklu se mora kuhati, a netko to čini i s paprikom. Moja obitelj voli hrskavu, kiseliju papriku pa onda tako i pravim”, rekla je i otkrila kako ona to čini godinama.
„Na litru sirčeta stavljam 2 litre vode, 100 grama soli, 200 grama šećera, bez vinobrana, konzervansa i ikakvih dodataka. Papriku samo operem, očistim, posložim u teglice i poslije kad zalijem onda u posudu, u jednu šerpu stavljam kuhinjsku krpu dolje kako bih dobila pasterizaciju. Kad zalijem sirčetom, poklopim poklopac, stavim u tu posudu, zatim stavim kuhinjsku krpu i poslažem teglice, zalijem vodom kako bi se pasteriziralo, da mi poklopac povuče dolje, pošto nema ni konzervansa ni vinobrana”, opisala je proces Beli koja kaže kako je za ciklu malo drugačiji postupak.
„Cikla je isto tako, samo što na tu mjeru ide 500 grama šećera, pojačava se šećer pa bude malo slađe, a pasterizacija je poslije kuhanja i slaganja u tegle. Jedino je turšija malo specifična, što znači da tu stavlja tko što voli, od karfiola, lučica, luka, krastavaca, paprike, mrkve, kao i još mnogo raznih kombinacija”, rekla je.
Neke domaćice dvoje hoće li praviti ili kupiti zimnicu jer će reći kako nije isplativa te je za njezino pravljenje potrebno navodnjavanje, održavanje i velika briga, ali uvijek će biti onih koji će ju praviti isključivo zbog svojih potreba, a radeći ih s ljubavlju pokazat će da je ipak najvažnije kvaliteta pa, stoga, nije teško niti izdvojiti vrijeme.