Svjetski dan štednje obilježava se 31. listopada kao sjećanje na Prvi međunarodni kongres štednih institucija održan 1924. godine u Milanu. Tada su se sastali predstavnici svjetskih štednih institucija kako bi pronašli izlaz iz krize koju je prouzročio Prvi svjetski rat te su se usuglasili da je štednja nužna za razvoj čovječanstva.
U godini u kojoj se obilježava 100 godina Svjetskog dana štednje, ističu stručnjaci, pitanje štednje, razvijanje štednih navika i vođenje brige za vlastitu budućnost i dalje su izuzetno važni za sve građane, a pored klasičnih oblika štednje: banke, stambene štedionice, životno osiguranje, građanima su dostupni i drugi tzv. alternativni oblici štednje i ulaganja: investicijski i mirovinski fondovi, državni vrijednosni papiri, ulaganja na tržištu kapitala.
Štede li i jesu to uopće u prilici, pitali smo sugrađane.
„Nisam znao da postoji baš Svjetski dan štednje, to mi nije poznato, ali mogu reći da sam štediša negdje od 1968. godine. Prva banka bila mi je ondašnja Jugobanka, a sada sam u Privrednoj banci. Bilo je svega. Primjerice 1997. godine kada sam htio kupiti automobil išao sam u Gluminu banku i banka je propala pa je žena išla u Županjsku banku i ta je banka isto propala, a sve je to bilo u nekih mjesec dana. Omelo nas je to dosta, ali smo svejedno nastavili štedjeti, međutim, sada ne mogu reći da imam neku veliku ušteđevinu, da imam, primjerice deset tisuća eura, ali nešto sitno ipak je na računu”, rekao nam je Ivan Bilić.
„Znam da postoji Svjetski dan štednje, a ako me pitate na koji datum se obilježava to ne bih znala. Mi nekako nismo skloni štednji i štedimo samo za djecu. To smo si jednostavno tako odredili i za to izdvojimo, a ostalo potrošimo. Uplaćujemo određeni iznos u banku i to oročujemo. Međutim, kako kamate na novčanu štednju baš i nisu nešto razmišljamo o tome da novac koji uštedimo svakih recimo dvije godine, ulažemo u zlatne poluge jer se čini da je ulaganje u zlato najisplativija štednja”, istaknula je Jasmina Pest.
„Čula sam da postoji Svjetski dan štednje, ali ne znam previše o tome. Radila sam 42 godine, ali nisam baš imala priliku štedjeti. Kada smo oboje radili išlo je to nekako, međutim, jedno vrijeme muž nije radio, ja sam radila sama i nije baš bilo mogućnosti za štednju. Ono što smo zaradili to se i potrošilo i nije bilo prilike za ostavljanje sa strane. Sada smo u mirovini, dvije su mirovine i živjeti se može, ali štedjeti se ne može”, kazala je Anka Majstorović.
