Poklade i krofne idu ruku pod ruku. Ovih dana mirisi dopiru iz svake pekarnice, trgovačkih lanaca, ali one najdraže su napravljene u toplini doma. Baš takve peče i jedna Ivankovčanka koja je s nama odlučila podijeliti recept star čak stotinjak godina.
Supruga i majka četvero djece Ivka Njegovan u svojim krugovima poznata je ponajviše po svojim pekarskih delicijama u kojima mnogi uživaju. Danas sve te ukuse mogu zahvaliti nečemu što se svojevremeno činilo kao neuspjeh, a danas možda predstavlja životni potez koji nikako nije bio slučajan. Život nekome da limune. Ivki je dao kvasac, a ona je od njega napravila kruh.

Naime, nakon proglašenja tehnološkim viškom u banci u kojoj je radila 19 godina, neuspjeha u traženju posla gdje neće raditi više od osam sati dnevno i imati slobodne vikende, stavila je sve na vagu. „Kad zbrojim plaću, ne isplati mi se raditi za male novce. Više hrane proizvedem kod kuće za svoju šesteročlanu obitelj nego što uspijem kupiti za plaću koju dobijem“, kaže ova skromna domaćica.
Obitelj Njegovan posjeduje svoj vlastiti OPG. Svinje, kokoši, koze i vrt temelj su za sve ono što planiraju u dogledno vrijeme. Žele ponuditi jednu lijepu gastroturističku priču u kojoj proizvode svoju hranu, onu svježu, zimnicu i na kraju suhomesnate proizvode i kozji sir koje će ponuditi kao mezu, kako mi to volimo reći. Cilj je biti samoodrživ, kaže Ivka.

Kozu je na imanje poslao Ivkin brat iz Istre u vrijeme lockdowna tijekom epidemije korone u vrijeme kad je Ivka još radila pa joj je bilo zahtjevno brinuti o još jednom živom biću „Činila mi se pretužna jer je sama. Trebalo je odlučiti hoćemo ju prodati, zaklati ili joj naći družicu. Naravno da smo dokupili još jednu pa sad imamo još tri male ženske koze koje ostavljamo za daljnje širenje“, kaže vrijedna Ivka koja je odrasla u obitelji s dvanaestero djece.

Ljubav prema kruhu potječe upravo iz mnogobrojne obitelji. Ivkina mama pekla je domaći kruh ispod saća. Zanimljivo je kako su kao djeca bili željni običnog kruha iz pekare koji bi trgali na putu do kuće. Veselili su se kad mama nema vremena ispeći kruh. „Danas je taj pekarski kruh puno drugačiji, prepun aditiva. Kada bih pekla ručno rađeni kruh za prodaju ne bih bila isplativa kao pekarnica. Doduše, s porastom cijena, sada je jeftinije ispeći svoj domaći kruh“, dodaje na temu inflacije. Ima kod Ivke od nedavno i kruha od kiselog tijesta, onog pravog starinskog. Najvažniji dio toga kruha jeste domaći kvasac izrađen samo od brašna i vode, takozvani starter. „Mlinar je pokrenuo izazov u izradi takve vrste kruha. Moj starter je bio star tek desetak dana, a najbolje uspije onaj od nekoliko mjeseci. Dobila sam nagradu u kategoriji ‘onima kojima baš nije uspjelo’. Moj otac je forsirao takav kruh jer je i on bio svjestan kako je to puno zdravija verzija nasuprot onog s industrijski proizvedenim kvascem“, prisjeća se.

U sjećanje dolaze i krofne iz djetinjstva koje je, za vrijeme svinjokolja, radila jedna stara baka Šokica, kako su ju zvali. Recept je čuvala kao zmija noge, kao najstrože čuvanu tajnu. Kako je dobila svoju djecu, Ivka je zaželjela napraviti krofne po provjerenom receptu. U njezine ruke, preko sestre koja je ujedno i časna sestra, iz pravca samostana stigao je stogodišnji recept za ovu deliciju. „Kad od njih nabavite recept, ne može da ne valja. U svom samostanskom načinu života, časne sestre prenosile su ga iz bilježnice u bilježnicu. Prema svemu sudeći, recept je donesen s obale. U njemu nema vanilin šećera jer ga tada nije ni bilo pa jači okus daje limunova korica. Najveći problem mi je bilo odrediti koliko je mlijeka dovoljno, ali nakon nekoliko puta sam se izučila“, kaže o ovom receptu koji, nasuprot baki Šokici, dijeli sa svima.
Izoštrena nepca degustatora u našoj medijskoj kući kažu kako bolje krofne nisu probali pa preporučujemo recept. Hvala našoj Ivki! Svakako nas se sjetite kada ih ispečete. Lokacija je poznata, zgrada pored vinkovačkog “biroa”.