Veliki petak je dan koji svake godine dolazi u Velikom tjednu, neposredno prije Uskrsa. Ima neku svoju posebnu težinu i mir, kao da cijeli svijet na trenutak zastane i šapće.
Za one koji su odrasli u kršćanskoj tradiciji, značenje Velikog petka dobro je poznato – Isusova smrt na križu. Nema misa s pjesmom, nema zvona koja zvone, nema radosti. Crkve su tihe, a oltari ogoljeni. Sve djeluje kao da priroda i ljudi zajedno tuguju. Ali nije to samo tuga – to je i vrijeme refleksije. Malo tko danas stane i razmisli o vlastitom životu, o postupcima, o onome tko smo zapravo kad se sve vanjsko makne.
Iako je Veliki petak vjerski dan, njegova poruka može biti univerzalna – zastani, oslušni, promisli. U svijetu koji stalno gura naprijed, koji traži da budeš “on/ona” i “sad i odmah”, Veliki petak nas podsjeća da nije loše stati. Ne radi se ovdje samo o religiji, nego o ljudskosti. O tome da se svakome dogodi težak trenutak, da svi padamo i da patnja ima svoju ulogu – nekad nas nauči suosjećanju, nekad strpljenju, nekad samošutnji.
Tradicionalno, mnogi vjernici poste na ovaj dan. I to nije zato da bi se „kaznili“, nego da bi napravili mjesta za ono što je stvarno bitno. Kada na kratko makneš sve „dodatke“, ostaješ ti – onaj pravi ti. U tišini i bez distrakcija, često otkrijemo stvari o sebi koje u gužvi svakodnevice zaboravimo.
Zanimljivo je da Veliki petak pada uvijek u proljeće. Priroda se budi, dani su dulji, sve nekako oživljava, a istovremeno, imamo ovaj jedan dan tame. Kao da nas podsjeća da bez tame nema svjetla. Bez kraja nema novog početka. Bez Velikog petka, nema ni Uskrsa.
Za neke je to dan kad se ide u crkvu, sudjeluje u obredima križnog puta, za druge je to dan kad se samo ugasi buka, televizija ostane utišana, a mobitel u džepu. Neki će zapaliti svijeću. Neki će šetati u prirodi. A neki možda jednostavno odvojiti pet minuta u tišini i disati.
Veliki petak ne traži spektakl. On traži prisutnost. Pitanje koje svatko može sebi postaviti: „Na čemu sam zahvalan?“ ili „Koga treba zagrliti?“ Nema lakih odgovora, ali Veliki petak nije ni dan za odgovore – to je dan za pitanja.
I kad padne noć, a sutra krene Velika subota i kad uskoro ponovno dođe slavlje, jaja, pinca i smijeh, možda ćemo zahvaljujući ovom tihom danu još više cijeniti ono što imamo. Jer svaki Uskrs počinje s Velikim petkom. I baš zato ima težinu.
