Kad se spoje upornost, ljubav prema tradiciji i malo slavonskog inata, nastane priča kakvu može ispričati samo čovjek zaljubljen u ono što radi. Upravo takva je priča Stjepana Sertića, umirovljenog profesora tjelesnog odgoja iz Vinkovaca koji je odlučio ostvariti nesvakidašnji pothvat – izraditi 777 minijaturnih neretvanskih lađa od slavonske gline i ući u Guinnessovu knjigu rekorda.
Broj 777 nije odabran slučajno. Za Sertića je sedmica sretan broj, a kako sam ističe, sve što radi ima smisao i svrhu. Njegove lađe nisu samo suvenir ili ukras, nego i poruka: „Radim ih za sreću ljudima – i običnim, i lađarima na Neretvi“. Do sada je u nešto više od tri mjeseca, napravio čak 750 lađa, a do konačnog cilja dijeli ga tek nekoliko desetaka. Posao je zahtjevan i dugotrajan – od vađenja i pripreme gline, oblikovanja u kalupima, sušenja na suncu pa sve do završnog bojenja. U cijelom procesu potrošio je približno 350 kilograma slavonske gline koju mu je donirala tvrtka Nexe. Svaka lađa prolazi kroz njegove ruke i svaka je za njega posebna kao da gradi pravu, veliku neretvansku lađu.
Sertić je široj javnosti poznat i po svojoj predanosti lađarstvu. Nije samo umirovljeni profesor već i dugogodišnji trener te pomoćnik predsjednika Udruge lađara Vinkovci. S njima je trinaest puta nastupio na legendarnom Maratonu lađa na Neretvi, a ustrajnost i vjernost tradiciji nagrađeni su Zlatnim štitom kneza Domagoja, priznanjem koje se dodjeljuje ekipama s deset uzastopnih nastupa. No, i nakon što su lađarske utrke ostale iza njega, novim izazovom spaja umjetnost i tradiciju. U početku je, priznaje, mogao napraviti tek nekoliko lađa dnevno, dok danas, nakon što je izbrusio tehniku, izrađuje po dvadesetak. Njegov radni stol prekriven je sitnim, ali dojmljivim replikama, koje uskoro kreću na simbolični put prema Neretvi. Veliko finale očekuje se u Metkoviću, gdje će organizirati službeno brojanje svih 777 lađa. Guinnessova komisija nadgledat će postupak, voditi zapisnik i snimati svaki detalj, a nakon formalnog dijela slijedi druženje, pjesma i slavonski specijaliteti.
„Bit će to prava fešta uz Neretvu, spoj Slavonije i juga Hrvatske“, najavljuje, dodajući kako će tom prigodom biti predstavljeni i Vinkovci. Osim lađa, Udruga lađara Vinkovci može se pohvaliti i vlastitim plovilima: trima osam metarskim bosutskim slavonskim lađama te jednom originalnom neretvanskom. Planovi su još ambiciozniji – na svom pontonu žele urediti muzej Colonia Aurelia Cibalae, posvećen rimskom nasljeđu Vinkovaca. Sertić već gleda prema novim izazovima. Jedan od njih je i izrada replike rimskog ratnog broda, koju namjerava pokloniti mjestu Vid pokraj Metkovića – selu koje za vrijeme Maratona lađa postaje drugi dom vinkovačkih lađara. Ako sve bude po planu, Guinnessova potvrda trebala bi stići tijekom 2025. godine. No, naglašava, važnije mu je nešto drugo. Svaka od 777 lađa, tvrdi, nosi poruku. „Želim da svaka donese osmijeh, bilo lađaru, bilo poljoprivredniku, bilo običnom čovjeku. Jer lađa nije samo brod – ona je priča“. Tako je ovaj uporan i strastven Vinkovčanin još jednom pokazao da se ljubav prema tradiciji može izraziti na tisuću načina pa i kroz stotine malih lađa koje spajaju Slavoniju i Neretvu, ravnicu i more, prošlost i budućnost.
