Na području Vukovarsko-srijemske županije posljednjih godina sve je više proizvođača koji su se odlučili za uzgoj orašastih plodova – lješnjaka, oraha i badema. Iako se na prvi pogled čini kako je riječ o unosnom poslu, proizvođači se suočavaju s nizom problema, od bolesti i klimatskih nepogoda do visokih troškova i nelojalne uvozne konkurencije.
Jedan od onih koji o tim izazovima i problemima zna iz prve ruke je Tomo Klarić iz Jarmine koji se proizvodnjom orašastih plodova bavi više od dva desetljeća. Kako nam kaže, sve je krenulo 2004. godini kada su posađeni prvi nasadi lješnjaka, a nešto kasnije i badema te oraha. „Sama ideja je došla kao priprema za mirovinu, tražio sam nešto čime bih se bavio u slobodno vrijeme i imao svojevrsnu „terapiju”, no kasnije, kako je vrijeme prolazilo, sve je postalo ozbiljan posao”, prisjeća se Klarić. Danas na području Jarmine ima šest hektara nasada orašastih plodova, no priznaje kako je proizvodnja svake godine sve teža. Glavni razlog tome su brojne bolesti i štetnici koji uništavaju plodove, a mogućnosti zaštite su ograničene. „Najviše problema imamo s orahovom muhom koja posljednjih godina sve više napada, a pojavio se i smrdljivi martin. Do srpnja bude sve uredu, a onda plod počinje crniti. Bez zaštite nema ništa, ali sredstva koja doista djeluju kod nas nisu dozvoljena. Najvažnije za cjelokupan prinos je očuvati zdrav plod do kraja godine, a to postaje sve teže, gotovo i nemoguće”, objašnjava Tomo Klarić.
Otkupna cijena nešto veća
S druge strane, klimatski uvjeti dodatno pogoršavaju situaciju. Mraz, oluje i tuča sve češće prave veliku štetu. Ove godine mraz je uništio dio badema i oraha, a u srpnju smo imali oluju koja je trajala dva dana i srušila više od 50 posto plodova. To se odmah osjetilo, kako na prinosu, tako i na tržištu, kaže lokalni proizvođač. Iako je tržišna cijena ove godine porasla zbog nestašice, Klarić ističe da je to tek privremeno olakšanje.
„Trenutno cijena za nas proizvođače izgleda bajno, ali to neće dugo trajati. Godinama je cijena stagnirala, dok su troškovi proizvodnje rasli – od zaštitnih sredstava, gnojiva strojeva do radne snage. Ovo povećanje cijene rezultat je samo manjka ploda na tržištu, a ne nekog napretka za nas proizvođače”, poručuje.
Slična situacija vlada u cijeloj županiji, gotovo svi voćari pretrpjeli su štete, a troškovi repromaterijala drastično su porasli. „Nas najviše ubija uvoz. Uvezeni plod je jeftiniji i time ruši cijenu domaćem proizvodu. S time se ne možeš boriti, iako kvaliteta domaćih lješnjaka, oraha i badema nije upitna”, napominje Tomo koji manji dio svoji proizvoda na tržište plasira preko Agroklastera, dok veći dio prodaje stalnim kupcima s kojima surađuje gotovo 20 godina.
U poslu sudjeluje cijela obitelj; sin, kćeri i njihova djeca, a po potrebi angažiraju i dodatne radnice. Međutim, i tu se javlja problem. „Radna snaga je preskupa, a najgore od svega je što je jednostavno nema. Sve je teže pronaći ljude koji bi radili u voćnjaku”, dodaje.
Što se tiče budućnosti, Tomo Klarić ne planira širiti nasade, ali se nada da će posao preuzeti njegova djeca. „Godine polako čine svoje, ali volio bih da sin i kćeri nastave s ovim poslom, drage volje ću im prepustiti sve i pomoći sa svojim iskustvom. Uhodan je posao, imamo strojeve, zaokružili smo proizvodnju. Tržište je osigurano i samim time ispunjeni su svi preduvjeti za nastavak posla”, zaključuje Klarić koji unatoč svim izazovima, ostaje vjeran domaćoj proizvodnji. Svjestan je da bez potpore i prilagodbe tržišta budućnost možda i nije lagana, ali vjeruje kako će kvaliteta uvijek pronaći put do kupca.
