Badnjak, Badnji dan ili Badnja večer je naziv dana prije Božića u kršćanskom kalendaru, 24. prosinca. Badnjak je također ime za drvo koje se pali na ognjištu za Badnju večer. Tradicionalni pozdrav i čestitka na današnji dan je Hvaljen Isus, čestitam vam Badnjak, Adama i Evu!
Današnji dan ispunjen je nizom tradicijskih običaja od koji su se neki sačuvali do danas.
U vinkovačkom kraju rano ujutro na Badnjak u šokačke obitelji dolazio “položaj” čestitati Adama i Evu. Uvijek je dolazio muškarac, dječak ili zet u nekoj obitelji, jer se vjerovalo da muška osoba donosi sreću. Kucilo se, macilo se, prasilo se, janjilo se i tako redom zaželio bi u svemu obilja u sljedećoj godini. Domaćica bi ga posipala zrnevljem, isto kao simbol plodnosti i odgovarala najčešće: Živ i zdrav bio, te ga darivala. Također, rano ujutro žene su pripravljale kruhove: za Badnju večer, za Božić i za Silvestrovo. Gornja površina znala se dijeliti u četiri polja pletenicom od kruha u koja su stavljani simboli od kruha, onoga što je bilo važno za obilje u toj obitelji. Rađeni su i mali kruščići za životinje, također za bolji napredak.
Nekada se u kuću unosio zapaljeni komad drveta uz koji se bdjelo i čekalo porođenje maloga Isusa. Duže se zadržao običaj unošenja slame u glavnu sobu, koja je posipana po tlu, ali i stavljana na stol ispod stoljnaka. Bor je došao kasnije iz sjeverozapadnioh zemalja, a kitio se obojenim orasima, malim jabukama, a kasnije i šarenim bonbonima.
Na stol je postavljana posna hrana: posna juha, grah na posni način, kifle ili pereci, kuhani pa pečeni što je bio običaj u Šokadiji. Riba se malo jela, osim baš uz rijeku. Na stolu je, između ostaloga, svakako trebalo stajati i božićno žito. Do večeri svi su poslovi morali biti dovršeni, a obitelj se okupljala u glavnoj sobi.
