Hrvatska danas obilježava 34. godišnjicu međunarodnog priznanja koji je osiguravao njezin status kao suverene države na međunarodnoj sceni.
Put prema međunarodnom priznanju bio je dug i iznimno težak. Dana 15. siječnja 1992. svih 12 članica tadašnje Europske zajednice priznalo je Hrvatsku. A dva dana prije nego što su Hrvatsku priznale članice Europske zajednice, to je napravio Vatikan na čelu s tadašnjim papom Ivanom Pavlom II.
Posebno je važno istaknuti da su Njemačka i Sveta Stolica Hrvatsku priznale i ranije što je imalo snažan politički i simbolički značaj. Prateći primjer Vatikana, 14. siječnja 1992. isto je učinio i San Marino, no države koje su priznale Hrvatsku još 1991. godine bile su četiri države: Slovenija, Litva, Ukrajina i Letonija. No, u to vrijeme niti jedna od te četiri države nije bila međunarodna priznata, stoga je titula prve međunarodno priznate države koja je 19. prosinca 1991. priznala Hrvatsku pripala Islandu. Unatoč ratnim razaranjima, velikim ljudskim žrtvama i teškim okolnostima, Hrvatska je ustrajala u nastojanju da ostvari međunarodno priznanje i osigura mjesto među suverenim državama svijeta.
Međunarodno priznanje donijelo je Hrvatskoj novu nadu i ojačalo njezin položaj u borbi za teritorijalnu cjelovitost. Ono je također omogućilo aktivnije uključivanje međunarodne zajednice u rješavanje sukoba te kasnije prijem Hrvatske u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992. godine.
Danas se prisjećamo svih onih koji su pridonijeli stvaranju neovisne i međunarodne priznate Republike Hrvatske, a osobito branitelja koji su podnijeli najveću žrtvu.
