Hrvatski ovčar, prepoznatljiv po svojoj crnoj, valovitoj dlaci, nedavno je uvršten na popis nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske kao simbol autohtone baštine, čime je priznata njegova iznimna kulturna i povijesna vrijednost kao izvorne pasmine.
Na ovo priznanje posebno su ponosni u Kinološkom društvu Vinkovci.
„To je velika stvar, konačno imamo nešto na što možemo biti ponosni, hrvatski ovčar prepoznat je kao naša nacionalna baština. Prepoznata je vrijednost i kvaliteta te pasmine. Kao društvo sudjelovali smo u brojnim projektima i godinama se trudili kako bi hrvatski ovčar ušao u hrvatsku nacionalnu baštinu. Naime, prvi standard pasmine međunarodno je priznat još 1969. godine. Nakon odvajanja Hrvatskog kinološkog saveza od Jugoslavenskog kinološkog saveza početkom 1990-ih, točnije 1991. godine, sustavno smo krenuli u organizaciju procesa priznavanja pasmine hrvatski ovčar, koja je dotad bila vođena kao jugoslavenska, iako je zapravo hrvatska. Provodila se selekcija u uzgoju kako bi se pripremio standard hrvatskog ovčara. Morali smo dokazivati, i kroz broj jedinki, da je riječ o našoj pasmini te da je njezina kolijevka Slavonija. Od samog osnutka Hrvatskog kinološkog saveza sudjelovali smo u organizaciji brojnih manifestacija i promotivnih aktivnosti“, pojašnjava predsjednik Kinološkog društva Vinkovci Ivan Colarić.
Društvo je ostvarilo niz uspjeha na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Najveći uspjeh ostvario je upravo Ivan Colarić 1995. godine u Bruxellesu, gdje je na Svjetskoj izložbi pasa osvojio prvo mjesto s najljepšim parom hrvatskih ovčara na svijetu.
„Organizirali smo autobus i cijelo Kinološko društvo putovalo je u Bruxelles. Okupili smo najljepše autohtone pse te tako predstavili i grad Vinkovce i Hrvatsku“, prisjetio se naš sugovornik.
Hrvatski ovčar spominje se u povijesnim zapisima đakovačkog kraja već u 14. stoljeću, a vjeruje se da potječe od drevnih „sojeničkih pasa“ s područja istočne Slavonije. Druga teorija navodi da su prvi Hrvati tijekom velike seobe u 7. stoljeću sa sobom doveli pretke današnjeg hrvatskog ovčara. „Prema manuskriptu biskupa Petra Bakića iz 1719. godine, koji se poziva na još stariji zapis iz 1374. godine, pasmina je na područje današnje Hrvatske stigla doseljenjem Hrvata iz njihove prijašnje domovine“, kaže Colarić.
Kovrčavi crni pas u svijetu je poznat po svojoj poslušnosti i iznimnim radnim sposobnostima, a izvorno je stvoren za rad s ovcama i čuvanje imanja. Uvijek je spreman zaštititi svoj dom.
„Cijeli život na ovom našem području bili smo okruženi hrvatskim ovčarima. Bio je usko vezan uz nomadsko stočarstvo i uz stočarstvo koje se odvijalo na otvorenim pašnjacima, a kasnije se nastavilo na salašima i u seoskim domaćinstvima. Hrvatski ovčar zapravo je bio prisutan posvuda. Noću je bio čuvar dvorišta, danju radni pas, pomagao je u održavanju i čuvanju imanja“.
Budući da se hrvatski ovčar jednako dobro snalazi i u obiteljskom okruženju, danas sve češće postaje omiljeni kućni ljubimac. Njegova inteligencija, odanost i vedra narav čine ga izvrsnim pratiteljem. Uvijek spremnim za igru, ali i za ozbiljan zadatak kada je to potrebno. Uoči li opasnost, pravodobno će upozoriti svoga vlasnika.
„Svakome tko ima dvorište preporučio bih takvog psa. Riječ je o pasmini kojoj je potrebno nešto više prostora i koja ima puno energije, stoga nije pogodna za zatvoren prostor. Također, potrebno ga je redovito izvoditi u šetnju te mu omogućiti dovoljno vremena i aktivnosti kako bi potrošio energiju koju je generacijama razvijao. Ističe se iznimnim instinktom, odanošću, inteligencijom i poslušnošću“, poručuje Ivan Colarić.
