Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima 16. ožujka održao je Izvještajnu skupštinu na kojoj je, između ostaloga, prihvaćeno izvješće o radu za 2025. godinu. I u protekloj godini, istaknuo je predsjednik Ogranka i potpredsjednik Matice hrvatske dr. sc. Dražen Švagelj, vinkovački matičari uspjeli su zadržati kontinuitet u radu.
Nakladnička djelatnost ponovno je zapažena i raznolika, a objavljeni su: Godišnjak br. 42 posvećen monsinjoru Tadiji Pranjiću (1947. – 2024.), dugogodišnjem župniku Župe sv. Euzebija i Poliona i dekanu Vinkovačkoga dekanata, knjiga poezije Dubravka Duića Dunje, Mate Zlatka Damjanovića i Petra Eleza „Frtalj srca” ilustrirana fotografijama Zvonimira Tanockog, knjiga poezije Tomislava Ćavara „Ples na dlanu”, slikovnica Zorana Sove „Princeze” te knjiga Zlatka Mandića „Pedijatri u istočnoj Hrvatskoj”.
Na uobičajenoj razini zadržana je i programska djelatnost uz organizaciju stalnih manifestacija kao što su Tamburaški memorijal Hrvoja Majića, Vinkovački orguljaški festival i Dani Matice hrvatske u Vukovarsko-srijemskoj županiji te niza drugih sadržaja tijekom cijele godine.
„Ukupno imali smo više od 60 događanja – 13 gostovanja, 6 promocija vlastitih izdanja, 10 promocija gostiju, 16 koncerata, 5 filmskih projekcija, 9 predavanja, dvije izložbe te jedan veliki skup budući da je Ogranak bio domaćin sjednice Glavnog odbora i Savjeta Predsjedništva Matice hrvatske kojom prilikom su se u Vinkovcima okupili matičari iz cijele Hrvatske te iz Bosne i Hercegovine. Ukupno, ponovno možemo reći, u prosjeku imali smo jedno događanje tjedno”, istaknuo je predsjednik.
Po završetku radnog dijela Skupštine Dražen Švagelj, koji je u Domovinskom ratu bio član Kriznog štaba grada Vinkovaca zadužen za zdravstveni i socijalni život civilnoga dijela, a u bolnici specijalist patolog i zamjenik ravnatelja, održao je predavanje o temi „Vinkovačka bolnica i civilna uprava za vrijeme agresije Srbije i Crne Gore na Hrvatsku”.
„Obrambeno-oslobodilački rat protiv srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku počeo je 2. svibnja 1991. godine kada je u Borovu Selu mučki ubijeno 12 hrvatskih redarstvenika. U Vinkovcima je rat bio neprekidan i najžešće je trajao od 13. rujna 1991., kada se dogodio veliki napad na grad, do 15. svibnja 1992. odnosno do dolaska snaga UN-a. Međutim, za one koji ne znaju, zadnja osoba poginula od granata u Vinkovcima poginula je 5. kolovoza 1995. godine, a imali smo i 16 ranjenih. Bilo je to za operacije Oluja i toga nije bilo u medijima. Također, uvriježeno je reći da je završetak mirne reintegracije, 15. siječnja 1998., kraj rata. Za mene, kraj rata je veljača 2016. godine kada je završeno razminiranje naše županije. Do tada od mina su teško ranjena 122 civila, a poginulo je 57 civila i 6 pirotehničara. Ne možemo govoriti o kraju rata dok ljudi ginu”, ustvrdio je Dražen Švagelj.
Između ostaloga, istaknuo je kako su Vinkovci prvi grad u Hrvatskoj napadnut granatama, 19. srpnja 1991., i prvi grad u Hrvatskoj napadnut zrakoplovima, 22. srpnja 1991.
Osvrćući se na vinkovačku bolnicu, istaknuo je kako je radila uz samu liniju bojišnice – 500 metara od prvog neprijateljskog položaja. Osoblje je boravilo i radilo u bolnici 24 sata na dan od 14. rujna 1991. do 15. svibnja 1992. Tijekom rata obrađeno je 2400 ranjenika i 319 ubijenih. Najmlađa žrtva imala je 2, a najstarija 85 godina. Ranjeno je 23, a ubijeno 6 djece do 18 godina. Kako je službeno evidentirano, kazao je Dražen Švagelj, najveća šteta u ratu na javnom objektu u Hrvatskoj je šteta na vinkovačkoj bolnici.
U dijelu civilne uprave, kazao je, Izvršno vijeće tadašnje Općine Vinkovci u kolovozu 1991. postaje Krizni štab koji je, na čelu s Ivanom Treberom, do tada predsjednikom Vijeća, odigrao veliku ulogu u tome da žrtava u Vinkovcima, s obzirom na silinu napada na grad, nije bilo više.
Odlukama Kriznog štaba odgođen je rad vrtića i škola. Trudnice i žene s maloljetnom djecom morale su napustiti Vinkovce, a poslodavci su uposlenim majkama morali isplaćivati minimalni osobni dohodak. Zabranjeno je prometovanje gradskog i međugradskog autobusnog i željezničkog prometa. Zabranjen je rad zelene tržnice te je zabranjeno okupljanje većeg broja ljudi na sahranama. Također, opća opasnost bila je na snazi neprekidno od 13. rujna 1991. do 15. svibnja 1992. godine.
„Tako da u Vinkovcima nitko nije poginuo u vrtiću, školi, gradskom prijevozu, rodilištu, tržnici ili na sahrani”, zaključio je Dražen Švagelj.
Posebne gošće na Izvještajnoj skupštini Matice hrvatske Vinkovci bile su mlade glazbenice Marija i Jelena Ilišević iz Donje Mahale u bosanskoj Posavini.
