Strossmayerova ulica na Lapovcima dugi niz godina bila je prepoznatljiva po visokim jablanovima, a u ožujku 2000. godine spomenuti gorostasi „dočekali su svoj kraj”, piše u Vinkovačkom listu.
„Dočekali su ga uspravni i gordi, preživjeli su i rat i mnoge oluje i svojom krošnjom štitili susjedne zgrade i balkone. Ali urbana sredina ima svoje norme ponašanja i nije bilo razumijevanja za snažno korijenje visokih stabala koje je počelo dizati cestu i nogostup, a grane pune gelera svaki čas su mogle otpasti na parkirani automobil ili prolaznike”, potpisuje redove Antun Smajić.
Dvije godine prije rušenja neki od građana tražili su uklanjanje jablanova zbog predvidive opasnosti. Djelatnici Cvjećarstva prvi su osjetili nezadovoljstvo onih žitelja ulice koji su na stare jablanove gledali drugim očima, koji su ih voljeli i protivili se njihovom uklanjanju.
„Svaka od većih akcija na zelenim površina podijeli građane na one za i protiv”, rekao je tada direktor Cvjećarstva Stjepan Viljetić i spomenuo olujno nevrijeme iz 1994. godine kada je na parkirani automobil palo stablo jablana kod tadašnje „Kožare” pa su Cvjećarstvo i Grad morali platiti odštetu vlasniku. A problem s kojim su se susretali prilikom rezanja jablanova bio je i pucanje lanca motorne pile.
