Proljeće je i ove godine na vinkovačku tržnicu donijelo život, boje i mirise svježe zemlje. Sve više građana okreće se uređenju svojih vrtova i okućnice, a neizostavan dio je potraga za kvalitetnom rasadom. Upravo zato posjetili smo tržnicu kako bismo provjerili kakva je ponuda i što kažu oni koji se proizvodnjom sadnica bave godinama.
Među prodavačima zatekli smo i obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Zdravka Martića iz Štitara, koje svoje sadnice na tržnici prodaje još od 2003. godine. Obiteljski posao započeli su roditelji, a današnji vlasnici nastavili su tradiciju i 2018. godine otvorili vlastiti OPG. Danas u ponudi imaju više od 50 različitih vrsta, koje uzgajaju isključivo za vlastiti vrt i prodaju.
Kako ističe Martić, proizvodnja se odvija u plastenicima, a trenutačno su najtraženije kupusnjače, dok paprika i rajčica tek dolaze na red. „Za dva tjedna kreće i sadnja na otvorenom”, pojašnjava, dodajući kako se sve odvija u skladu s vremenskim prilikama. Dugogodišnje iskustvo donijelo im je i ono najvažnije, povjerenje kupaca. „Ljudi nas već prepoznaju, zadovoljni su robom i vraćaju se”, kaže.
Cijene sadnica kreću se od 20 centi do euro i pol, ovisno o vrsti, a ponuda je raznolika, od kupusnjača, paprike i rajčice do jagoda i začinskog bilja poput mente, celera i poriluka. Ipak, univerzalnog savjeta za sadnju, kaže, nema. „Svaka biljka traži drugačiji pristup i tehnologiju uzgoja.”
No, priča o proljetnoj sadnji ne završava na tržnici. Na drugom kraju grada, u plastenicima Poljoprivredno šumarske škole Vinkovci, također vlada velika aktivnost. Ondje se rasada ne prodaje na štandovima, nego izravno iz školskog plastenika, a iza cijelog procesa stoje učenici.
Voditeljica oglednog vrta Ana Stipić ističe kako je praktičan rad ključan za obrazovanje. „Sve rade učenici, to i jest poanta. Vole taj dio nastave, pogotovo kada mogu izaći iz učionice i raditi u plasteniku”, kaže. U ponudi škole nalaze se brojne vrste cvijeća poput pelargonije, begonije, petunije i verbene, ali i povrtlarske kulture poput paprike i rajčice, dok krastavci i tikvice tek dolaze.
Cijene se kreću od 80 centi do dva eura, također ovisno o vrsti, a proizvodnja započinje već početkom veljače kada se uključuje grijanje u plastenicima, dio sadnica uzgajaju iz sjemena, dok se dio nabavlja kao već uzgojena mlada biljka kako bi se ubrzao proces i smanjili troškovi.
Interes kupaca, kako ističe Stipić, ne jenjava. Škola već godinama ima izgrađenu reputaciju, a kupci se redovito vraćaju. „Znaju doći i prije nego krenemo s prodajom”, dodaje. Iako se sadnja na otvorenom preporučuje tek nakon sredine svibnja zbog mogućih mrazeva, mnogi se na vrijeme opskrbe sadnicama koje protom čuvaju do povoljnijih uvjeta.
Prihodi od prodaje vraća se u sustav, koristi se za nabavu nove opreme, supstrata i održavanje plastenika, čime učenici izravno sudjeluju u održivom ciklusu proizvodnje.
Bilo na tržnici ili u školskim plastenicima, jedno je sigurno sezona sadnje je započela, a sadnica ima za svakoga.
