Ljubav prema klubu često nema granice, a pravi primjer toga je Davor Mikulić. Naime, Vinkovčanin u svojoj kolekciji ima više od 900 ulaznica voljene Cibalije, a tu ne namjerava stati.
Kako je u uvodnom dijelu razgovora ispričao za Vinkovački list, sve je krenulo još kada je bio dijete. Priča je postala ozbiljnija u sezoni 2009./2010. u kojoj je Cibalia ostvarila povijesni uspjeh i osvojila treće mjesto. U to vrijeme imao je manje od 100 ulaznica. „Svjestan sam da je vjerojatno nemoguće skupiti sve. Cibalia je odigrala 1224 službene utakmice, gledano od uspostave HNL-a do danas. Trenutačno sam na nešto više od 70 % ukupnog broja, odnosno 860 službenih utakmica, čemu dodajem još ulaznice vinkovačkog Dinama, kao i prijateljske susrete, odnosno turnire. Vodim evidenciju jer bez nje bi mi bilo još teže. Označavam utakmice koje imam u kolekciji, ali bilježim i imena osoba koje su mi u svemu pomogle”, istaknuo je.
Mikulić je nedavno otišao korak dalje i s ulaznicama se priključio društvenim mrežama. Stranica Ulaznice pričaju zamišljena je prvenstveno kao put do onih koji imaju starih ulaznica za koje nije znao, a voljni su ustupiti ih, uz bilo kakav dogovor. U samo tri tjedna stranica je dosegnula brojku od nevjerojatnih 50 tisuća pregleda. Kako kaže, kolekcija je složena po registratorima i sezonama. Na papiru su osnovni podaci s utakmice, a sve je spremljeno u PVC košuljice. „Utakmice odigrane u prijeratnom periodu nisu u fokusu, prvenstveno jer je preširoko i teško dostupno područje. Ipak, što pronađem, pokušam i dohvatiti. Što se stranice tiče, trudim se da svima bude privlačno, zanimljivo, a u konačnici i vratiti sjećanje na neke trenutke iz povijesti. Osnovni cilj je već ispunjen jer javilo mi se više ljudi iz okolnih mjesta i gradova koji su imali nešto što mi je nedostajalo. To je bolja verzija, lošija je kada imaju veći broj ulaznica, a nakon pregledavanja shvatim da ih sve već imam”, kroz smijeh je ispričao.
Posebna je priča što učiniti ako ne uspije otići na gostujuću utakmicu. Organizacija kako doći do “zlatnog” komadića papira kreće puno prije. „Moraš biti uporan, ali često i naporan poznatima i nepoznatima. Najsvježiji primjer su Hrvace i općenito sve manje sredine. Navijači su zapeli na granici, tek ih je nekoliko došlo do stadiona i ostao sam bez ulaznice. Klubovi, čast izuzecima, nemaju razumijevanja za kolekcionare. Preko poznanika iz NK OSK Otok došao sam do prave osobe u NK Hrvace pa nakon deset dana i do ulaznice”, naglasio je.
Potraga za svakim papirićem priča je za sebe, nerijetko je čak potrebno platiti i punu cijenu ulaznice za utakmicu koja je odavno završila. Ono što mu nedostaje pronađe i u susjednim zemljama, a pretraživanje aukcijskih stranica je svakodnevica.
„Sve je dio povijesti, svaka ulaznica mi je jednako draga. Ipak, imam određene želje. Od europskih utakmica nedostaju mi gostovanja u Tampereu i Wolfsburgu i to su prioriteti. Ako gledamo dalje, želja mi je doći i do ulaznice s prve utakmice nakon što je vraćeno ime Cibalia. Uostalom, svaka ima svoju priču, bez obzira na rezultat”, zaključio je Mikulić kojemu je pri sastavljanju priča o ulaznicama pomogla i vlastita monografija „25 sezona Cibalije u HNL-u”.
