U svijetu u kojem se sve proizvodi brzo i serijski, ručni rad podsjetnik je da za neke stvari ipak vrijedi usporiti. Upravo takvu priču već godinama gradi Vinkovčanka Doris Babič, koja je kroz svoj brend DoRita Mom heklanje pretvorila u prostor za kreativnost, opuštanje i stvaranje proizvoda koji pronalaze svoje mjesto u domovima drugih ljudi.
Doris je u svijet ručnog rada ušla gotovo spontano, u vrijeme pandemije, kada je na prijedlog supruga odlučila pokušati izraditi nešto svoje. Prvi koraci bili su obilježeni učenjem, eksperimentiranjem i satima provedenima uz YouTube tutorijale. Danas je heklanje njezin kreativni potpis, ali i trenutak mira koji pronalazi usred svakodnevice.
Samu sebe opisuje kao tvrdoglavu, jako emotivnu i upornu osobu. Iako je zaposlena mama s malo slobodnog vremena, upravo joj heklanje pruža trenutak samo za sebe.
“Heklanje za mene nikad nije bio posao, definitivno je način opuštanja. Najčešće radim kasno navečer kada djeca spavaju i tada mi je najvažnije da me nitko ne ometa”, kaže.
Inspiracije je na početku pronalazila na internetu, posebice prateći turske serije, dok je tijekom života u Njemačkoj pratila i brojne žene koje se bave ovim poslom. Danas joj ideja može doći I sasvim slučajno, kroz boju, detalj ili nešto što primijeti u svakodnevnom životu.
“U takvim trenucima mi dođe puno ideja i onda bih ja to sve odjednom htjela napraviti, a znam da ne mogu preko noći”, dodaje.
Iako je kreativnost važan dio njezina posla, Doris nije osoba koja stvari prepušta slučaju. Za sebe kaže kako sve mora unaprijed isplanirati, a posebno je pedantna kada je riječ o samoj izradi.
“Važan mi je svaki bod i da torbica ili košarica izgledaju ujednačeno”, ističe.
Jedan od prvih većih izazova bila joj je izrada torbice, koja se sastoji od više dijelova koje je potrebno precizno spojiti. Danas su situacije u kojima nešto mora rasplesti i krenuti ispočetka puno rjeđe, što je rezultat iskustva i brojnih sati rada.
Posebno joj je drago kada joj se kupci jave nakon primitka narudžbe i kažu da proizvod uživo izgleda još ljepše nego na fotografijama. Još joj znači kada fotografiju njezinih proizvoda pošalju iz vlastitog doma.
“To mi znači sreću jer je baš moj proizvod odabran uljepšati nekome dom”, kaže.
Kupci joj se često vraćaju, bilo zato što žele isti proizvod u drugoj boji ili zato što ono što već imaju žele pokloniti nekom bliskom. Doris vjeruje kako upravo jednostavnost i vrijeme uloženo u svaki komad čine ručni rad posebnim.
Među novijim radovima posebno izdvaja košaricu s tulipanima, koja joj je posebna upravo zato što nije “obična”, već ima cvijeće koje joj daje dodatnu vrijednost.
Za Doris su upravo mali detalji ono što prostor čini potpunim. Ipak, toplina doma za nju nije samo pitanje dekoracije.
“Toplina doma za mene znači moja obitelj, mir i zajedništvo koje imamo u svom domu”, kaže.
Ručni rad naučio ju je strpljenju i tome da vrijedi proći cijeli proces, bez obzira na to koliko ponekad bio dug ili težak. U vremenu u kojem sve mora biti brzo, upravo sporost vidi kao najveću vrijednost onoga što radi.
“Želim podsjetiti ljude koliko vrijedi nešto što je nastalo polako, strpljivo i s ljubavlju”, poručuje Doris.
Kroz svoj rad želi ostaviti trag koji će trajati i nakon što proizvod napusti njezine ruke, da njezine torbice, košarice i drugi predmeti godinama budu dio nečijeg doma i svakodnevice te da se uz njih vežu lijepe uspomene. Ako pritom nekoga potakne da više cijeni ručno izrađene stvari, smatra da je njezina priča uspjela.
