Kišovit i hladan svibanj stanovnike sela Cvelferije, koja su smještena uz rijeku Savu, neumoljivo podsjeća na onaj od prije pet godina, kada su upravo ta mjesta bila pogođena najvećom prirodnom katastrofom u novijoj Hrvatskoj povijesti. Visoki vodostaj rijeka, pa tako i Save, koji je uslijed velikih kiša zabilježen tog svibnja 2014. godine, uzrokovao je puknuće nasipa na dva mjesta, i to gotovo u isto vrijeme, iako su međusobno udaljeni oko 25 kilometara. Vremenska razlika između puknuća nasipa u Rajevu Selu i kod Račinovaca bila je samo 23 minute. Dogodilo se to 17. svibnja 2014. oko 15 sati, a najgore je bilo u Rajevu Selu. Prvi udar ogromnih količina vode i svega onoga što je ona nosila sa sobom bio je koban za Ružu Sirotković i Franju Šoltesa. Uzela je ova prirodna katastrofa i indirektne žrtve. U Gunji se jedan 14-godišnji dječak ugušio ugljičnim monoksidom iz isušivača kojim su se sušili mokri zidovi u kući, a dvoje je ljudi počinilo samoubojstvo.
Iz naselja obuhvaćenih poplavom evakuirana je 8.951 osoba i 9.148 životinja. Na više od 7.500 objekata zabilježena je šteta veća od 1,2 milijarde kuna, troškovi privremenog smještaja i osnovnih životnih potreba iznosili su više od 13 milijuna kuna, a na usjevima su zabilježene štete od 55 milijuna kuna.
Država će poslije uložiti ogroman novac u obnovu stambenih i javnih zgrada te infrastrukture, ali ni danas, pet godina od katastrofe, ova mjesta nisu u potpunosti obnovljena, a poplave su na tom području uništile i ono malo gospodarstva koje je prije njih ipak donosilo određene prihode i nudilo radna mjesta. “Obnova nije završena, niti 5 godina nakon poplava. Još je veliki broj mještana na sudu, tuže državu zbog toga što njihovi objekti nisu obuhvaćeni obnovom. Baš sam od odvjetnika koji vode postupak tražio detaljne informacije kako bi se pripremio za obljetnicu, da istaknem i zamolim relevantne čimbenike koji će se pojaviti na obilježavanju tih 5 godina. Po meni, sve dok i zadnji mještani ne dobiju nekakvu odštetu, ja ne mogu reći da je ova priča završena. Znam da to nije problem 5 ili 10 ljudi, nego ih ima iz Gunje, iz Rajeva sela, iz Račinovaca sigurno preko 50″, priča nam načelnik Gunje Anto Gutić koji naglašava da je, unatoč svemu dobrom što je učinjeno nakon poplave, napravljeno i puno propusta.
“Mi smo uvijek bili poznati kao drvoprerađivači, a nakon poplave su dvije velike tvrtke koje su se bavile preradom drveta, odnosno proizvodnjom namještaja, a koje su nekada zapošljavale preko 120 ljudi, zatvorile svoja vrata i prestale raditi. To je direktan udar i na stanovništvo naše općine, jer ljudi su morali posao i egzistenciju potražiti u nekim drugim krajevima Hrvatske ili inozemstvu. Prema indeksu razvijenosti Gunja se nalazi na 542. mjestu, iza Gunje se nalazi samo 12 općina, a od njih niti jedna nije u 5 slavonskih županija. Naravno da je to direktna posljedica najvećim dijelom te poplave. Prije toga je Gunja bila perjanica u odnosu na seoske općine u Cvelferiji, a i šire, kako po broju zaposlenih tako i po broju gospodarstvenika, te svim ostalim pokazateljima, da bi nakon poplave došli na najgoru moguću razinu. Država je poticala i subvencionirala plaće zaposlenih, ali nažalost nije pomogla vlasnicima tvornice, nije im pomogla u smislu da mogu obnoviti svoje tvornice, nabaviti novu opremu i strojeve. Posljedica toga je bila da su ova dva najveća drvoprerđivača koji su, što je najvažnije radili gotov proizvod, zatvorila svoja vrata”, ističe Gutić.
Nadali su se, kaže, da bi putem EU fondova mogli obnoviti svoju poslovnu zonu, ponovno izgraditi infrastrukturu i vratiti se gospodarske uzlete koje su imali. Nažalost, već dvije godine ni u tome ne uspijevaju.
“Nas u Gunji ne zanima kako će se program zvati. Nas zanima da se ta infrastruktura osposobi, jer nažalost ne možemo kao jedinica lokalne samouprave sami financirati projekte. Ta prva faza koja bi omogućila gospodarstvenicima i poljoprivrednicima da nešto stvaraju košta preko 6 milijuna kuna. Mi to naravno nismo u stanju sami isfinancirati, čekamo taj neki projekt da prođemo ali nažalost do danas se ništa nije dogodilo. I osobno sam razočaran da to tako sporo ide. Kako sam nedavno upozorio i naše županijske čelnike, ako ne riješimo svoju poslovnu zonu u ovoj ili idućoj godini, Gunji će u budućnosti trebati samo tri stvari, a to su proširenje groblja, izgradnja mrtvačnice i starački dom. Mi smo graničari i oduvijek čuvamo granicu na Savi, ali ako se zapostavljanje tih graničnih područja nastavi Cvelferije više neće biti”, zaključuje načelnik Gutić. Inače, Gunja je 2011. godine imala 3.732 stanovnika, dok se danas ta brojka kreće negdje između 2.500 i 3.000.
