Nekada jedan od najpopularnijih i najmasovnijih malonogometnih turnira na našem području, onaj u Andrijaševcima, u zadnjih desetak godina ne može se pohvaliti prijašnjim brojkama. Tako je bilo i ove godine, deset seniorskih i još toliko ekipa u svim ostalim kategorijama zajedno pokazatelj su da je sve manje entuzijasta koji su se ovim sportom bavili iz ljubavi prema samoj igri i sportskom nadmetanju. Danas, ukoliko organizatori ne “izvjese” bogatu novčanu nagradu, ne mogu očekivati, pa čak ni pristojan broj ekipa na svom turniru.
Veliko finale u Andrijaševcima ove su godine igrale dvije domaće momčadi, utakmica je završila bez pogodaka, a nakon izvođenja sedmeraca naslov su osvojili igrači Caffe bara Vox. Veteransko je finale također ponudilo neizvjesnu utakmicu i pobjedu vinkovačkog Caffe bara Max, a u istoj su posjetitelji, po tko zna koji put, mogli uživati i u majstorijama hodajuće legende malog nogometa na našim prostorima, starog majstora Drage Neseka.
Taj 50-godišnji policajac iz Cerne i dan danas je neumoran sudionik brojnih malonogometnih turnira, te uglavnom i najbolji strijelac i igrač tih natjecanja. U svojim vitrinama, kaže, ima 24 pehara i 20 medalja, kao i dvadesetak priznanja za najboljeg pojedinca u nekoj od kategorija na raznim domaćim i europskim natjecanjima.
No, najveći uspjeh ipak mu je titula najboljeg igrača Svjetskog malonogometnog prvenstva za policajce u Nizozemskoj, natjecanja koje je naša reprezentacija i osvojila.
A s reprezentacijom policije prošao je pola Europe i stekao iskustva koja će pamtiti cijeli život. “Igrali smo od Italije, Švicarske, Mađarske, pa do Nizozemske i drugih europskih zemalja. Mali nogomet zavolio sam upravo na policijskoj akademiji u Zagrebu gdje smo imali dobru klapu i postizali odlične rezultate. Godinama igram i veliki nogomet, no mali mi je ipak draži. Volim uživati u igri, opustiti se, zabaviti i sebe i publiku, a to je lakše izvesti u malom nogometu nego u velikom. Bilo je nekada i neugodnih situacija zbog tog mog vica u igri. Recimo sjećam se polufinala Svjetskog prvenstva protiv Škota, kada sam driblinzima nanizao nekoliko njihovih igrača i postigao pogodak. Oni su nakon toga stali i krenuli prema nama, izgledali su ljutito i bili smo sigurni da nas očekuje sukob, no samo su došli kako bi čestitali na toj mojoj akciji, okrenuli se i otišli”, priča nam Drago Nesek.
Najviše nas je zanimalo kako se s gotovo 50 godina na leđima kreće tako brzo i postiže pogotke s takvom lakoćom, jer čak osam ih je postigao na turniru u Andrijaševcima u samo pet utakmica i tako zaslužio još jednu titulu najboljeg strijelca nekog natjecanja.
“Fizička priprema i briga o svom tijelu najvažnije su stvari u životu svakog sportaša. Ako ste pošteni prema sebi i onom s čime se bavite, onda dolaze i uspjesi, ali onda i trajete. Dakako da je jako važna i potpora obitelji, supruga me podupire u svemu, pa mi je ponekad i trener i fizioterapeut, ali ponajprije i najveći kritičar”, objašnjava Drago, koji i dan danas, nakon 40 godina aktivnog igranja nogometa, prije početka svake sezone uzme dva tjedna godišnjeg i odradi fizičke pripreme, kako bi što spremniji dočekao nove izazove.
Zanimljivo je bilo vidjeti ga kako se veseli svakom postignutom pogotku, svakoj dobro odigranoj akciji, ali i kako teško podnosi promašene prilike na utakmicama. I to je upravo onaj entuzijazam i ona ljubav prema sportu koja se ne može kupiti novcem, onaj osjećaj da bi i platio samo da radiš ono što voliš. Današnje generacije, na žalost, tako nešto ne razumiju jer u mislima su im uglavnom samo novčane nagrade i trenutna korist. Ipak, još uvijek imaju od koga učiti, jer igrat će Drago, vjerujemo, dok god ga noge nose.
