Da bi glumci odigrali kazališnu predstavu za svoju publiku, treba ih za to spremiti, pripremiti scenu, složiti svjetlo, sašiti kostime. Svaka predstava je različita i za svaku se mora napraviti novi svijet. Stoga smo zavirili „iza kulisa“ Gradskog kazališta „Joza Ivakić“ i otkrili zbog koga je sve vinkovačko kazalište danas jedno od najaktivnijih u Hrvatskoj.
Iza kulisa našeg kazališta nalazi se jedan cijeli svijet kojeg gledatelji nikada nisu vidjeli. Kako bi svaka predstava bila odigrana onako kako je zamišljeno brine se nekolicina vrijednih ljudi koji svakodnevno ulažu velik trud i napor kako bi na kraju glumci dobili onaj zasluženi pljesak. Pljesak usmjeren na sve one pod svjetlima reflektorima, no koji „ljudima iz sjene“ redovito izmami osmijehe na njihova lica. Za nastanak jedne kazališne predstave vinkovačkog kazališta, osim glumaca, zaslužni su tako i Zorko Bagić, glumac i šef predstave, Boris Suhovski, šef tehnike, Dražen Bulat, majstor svjetla i tona i Bogdan Pjevac, scenski radnik. Uz njih, veliku ulogu ima i Janja Jurišić, čistačica koja se bavi i održavanjem kostima.
Kako su nam rekli Zorko i Boris, posao iza scene nije nimalo lagan, osobito u jednom ovakvom kazalištu u kojemu mali broj ljudi obavlja veliku količinu posla. Drugim riječima, svi rade sve. Dok u nekim drugim kazalištima svaki čovjek obavlja posao za koji je specijaliziran, predstave vinkovačkog kazališta nastaju uz puno prolivenog znoja, puno odricanja, vremena i truda. Unatoč tome, svaka predstava postavljena je na vrijeme i odigrana uspješno.
Sve kreće od inspicijenta, odnosno šefa predstave koji najprije mora izraditi plan rada. Kada Zorkovi planovi budu gotovi, ostatak ekipe baca se na postavljanje scenografije. Nakon što je i ona postavljena, tehničari slažu svjetlo nakon kojega se naštimava ton ili projekcija. Na kraju će šef predstave sve obići i provjeriti.
„Najlakše je postaviti predstavu kod kuće, jer je scenografija već u kazalištu. Problem su gostovanja, osobito ona u manjim mjestima gdje ne postoji kazalište već se predstave odigravaju u domovima kulture. Nosimo gotovo cijelu svoju opremu i doslovno moramo napraviti kazalište na mjestu gdje ga nema“, rekao je Boris Suhovski te dodao kako takvo postavljanje može potrajati i do pet sati: „Lakše je otići negdje dalje u pravo kazalište gdje nas čekaju profesionalci, nego u bližim mjestima gdje imamo puno više posla jer nemaju prave uvjete za predstavu“.
Gradsko kazalište „Joza Ivakić“ prošle je godine imalo 90 gostovanja i to je značilo jako puno posla za sve. Utovar rekvizita za scenografiju, vožnja i putovanje, postavljanje predstave, sudjelovanje u predstavi i praćenje, rastavljanje predstave, ponovni utovar scenografije i vožnja kući je opis posla za trojicu ili četvoricu radnika kada se radi o nekom gostovanju. Posla kojega u drugim kazalištima obavlja minimalno deset ljudi. Osim toga, susreću se i s brojnim drugim poteškoćama poput zastoja na granici ili neadekvatnog prostora. No, ovi se vrijedni Vinkovčani ne žale. Kažu, najgori je stres jer su pogreške nedopustive.
„Sve ide uživo i pogreške se ne mogu popraviti. Mora funkcionirati u određenom trenutku i gotovo, inače pati cijela predstava“, pojašnjava Zorko. Osim predstava, tu su i brojna druga događanja u kazalištu koja također zahtijevaju veliku organizaciju i pripremu.
Između ostalog, nadaju se i kako će se uskoro njihov mali tim napokon povećati. Posla je sve više, ljudi su sve stariji, a imaju i zdravstvenih tegoba. Nedostaje im jedan majstor tona ili svjetla, jedan rekviziter, jedna šminkerica koja šminka i radi frizure, garderobijerka te jedan ili dva scenska radnika. Uz to, kažu, neće se žaliti ni da dobiju dodatnog prostora za sve poslove, ponajviše pravu garderobu i radionicu.
