Njegov rad i trud sada su prepoznati i na nacionalnoj razini i među brojnim humanitarcima, upravo je Milan Stjepanović jedan od dobitnika državne nagrade za humanitarni rad. U nikad izazovnijoj godini ovo priznanje zasigurno je vjetar u leđa za još veće zalaganje, veću ljubav, veću osjetljivost prema drugima, ali veću dobrobit ljudi oko njega.
Državna nagrada za humanitarni rad dodjeljuje se od 2012. i najveće je to priznanje koje Hrvatska dodjeljuje za iznimna postignuća i doprinos razvoju i unapređenju humanitarnog rada u društvu. Jedan od dobitnika ovog prestižnog priznanja je i Milan Stjepanović, voditelj Caritasa Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Ivankovu. Stjepanović je zahvalio vlč. Krešimiru Jukiću koji ga je predložio te rekao kako to ne smatra osobnim priznanjem već priznanjem našoj zajednici, a kako se Caritas već godinama bavi bolesnicima, drago mu je da je društvo tome odalo priznanje.
“Naš Caritas već 30 godina i samoga početka rata skrbi o prognanima i izbjeglima, a posebno smo prepoznali potrebe bolesnika. 1995. odlučili smo prikupljati medicinska pomagala, isprva za župu Ivankovo, no zbog velike potrebe to se proširilo po cijeloj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Danas Caritas Ivankovo ima 515 bolesnika na krevetima u posudionici, a u cijeloj nadbiskupiji oko 750”, pojasnio je Milan.
Na taj način je u Ivankovu zaživio je kućni hospicij, jer su brojni bolesnici bili na istrošenim kaučima i ležajima. Prve krevete nisu imali čime prevesti, pa su ih gurali po cesti. Skupljali su za župu, a kada se dogodio višak počeli su odgovarati i na pozive za pomoć u okolnim župama. Sve je više ljudi tražilo pomagala, a to je zahtijevalo povećanje broja volontera.
“Dugi niz godina djeluje od 15 do 20 ljudi, a sada imamo više od 600 korisnika kućnog hospicija”, rekao je Stjepanović i dodao kako se u rad Caritasa uključio i dobar dio branitelja i braniteljskih udruga, druge župe i župnici različitih vjeroispovijesti, a projekt kućnog hospicija je jedini projekt gdje su uključeni svi svećenici cijele nadbiskupije. Svima im je od srca zahvalan.
“Riječ je o 15 tisuća besplatnih sati godišnje i volonteri prijeđu oko 3 tisuće kilometara mjesečno. Pomoć bolesnicima je velika žrtva jer volonteri znaju vući krevet od 200 do 250 kg stubištem na 4. kat, ali bolesnike smatramo prioritetnom zadaćom. Mi smo Crkva, Caritas je Crkva, a bolesnici su Isusove rane i mi smo dužni stavljati melem na te rane. Ako ih ne možemo izliječiti dužni smo ih ublažiti. Često zakoni nisu prilagođeni pomoći, ali ono što u ivankovačkoj župi volonteri čine to su izvanredna djela. Bog čini čuda, važno je srce otvoriti”, rekao je Stjepanović.
Dodao je da se Caritas ne bavi samo hospicijem nego je tu i projekt “Jedno dijete više” gdje svako dijete rođeno u župi Ivankovo dobije jedan paket s 20 artikala. Uz to se pomaže i Cenacolu, posljednjih nekoliko godina Caritas šalje donacije u Arushu u Tanzaniji te je brodom poslano nekoliko kontejnera odjevnih predmeta, bolesničke opreme, školskog pribora, ali i novčanih donacija za školovanje djece. Svake godine redovito se šalju uplate za kumstva, sada ih je ukupno 28, a tu su i druge akcije.
