Industrija šećera i sama proizvodnja šećerne repe u velikim su problemima i kroz razgovore s predstavnicima toga sektora treba pronaći načina kako te probleme otkloniti, poručila je nedavno ministrica poljoprivrede Marija Vučković. Po njezinim riječima, može se primijetiti da se površine pod šećernom repom u Hrvatskom smanjuju unatoč osiguranim redovitim potporama. “Osim što su osigurane potpore iz prvog stupa, dakle redovite potpore dohotku, osigurane su i dodatne potpore. Naime, napravili smo trogodišnji program pomoći proizvođačima šećerne repe kako bi smo održali proizvođačke površine, u što je uložen jako veliki novac, oko 60 milijuna kuna, čime smo nastojali osigurati dovoljne količine sirovine za naše šećerane”, naglasila je. Ocijenila je kako su potrebni i dodatni koraci s obzirom na rizike koji postoje u proizvodnji šećera kao i da je šećerna repa proizvođačima manje isplativa nego neke druge proizvodnje. “Mi ćemo ih pokušati i učiniti, ali ne tako da zatvaramo oči pred nekim praksama koje nisu održive”, naglasila je Vučković.
A iz Uprave Hrvatske industrije šećera ovaj tjedan i službeno je potvrđeno kako se prerada šećerne repe i proizvodnja šećera, nakon virovitičke šećerane, ove godine neće odvijati ni u Tvornici šećera Osijek, nego isključivo u županjskoj Sladorani.
“Odluka je jednostavna jer smo još lani imali problem s ugovaranjem dovoljnih hektara pod šećernom repom. Ugovorili smo samo 10.500 hektara u Hrvatskoj te 1.500 hektara u Mađarskoj i već tada smo rekli da je to dostatno samo za jednu šećeranu, ali da ćemo napraviti dodatan napor i izdržati još jednu godinu. Tada je bilo odlučeno da se prerađuje šećerna repa u Osijeku i Županji. No ipak smo polagali nade da će se popraviti i cijena šećera i da će biti više površina pod repom. Mi smo od 2014. godine do danas u sve tri šećerane izgubili oko milijardu kuna i koliko god je teško ljudima koji ovdje rade, ali i meni samom, ova je odluka donesena da bismo bar sačuvali jednu šećeranu i koliko-toliko proizvodnju šećerne repe. Čista matematika kaže da je danas u Republici Hrvatskoj najjeftinije šećer proizvoditi u županjskoj Sladorani”, objasnio je za Glas Slavonije Željko Zadro, predsjednik Uprave Hrvatske industrije šećera.
Komentirao je i rad u županjskoj Sladorani s obzirom na to da je ona u predstečaju rekavši kako su prošle godine proizveli u dvije šećerane 126.000 tona šećera, a sada će približno iste količine proizvesti u jednoj šećerani.
“Vjerujemo da ćemo tim potezom, koliko god on bio nepopularan, ipak sačuvati industriju šećera. Za Hrvatsku industriju šećera, koja je dioničko društvo s poznatim vlasničkim udjelima, u tom pogledu nema nikakvih promjena. Sva će naša nastojanja biti i nadalje usmjerena k tomu da ojačamo postojeći sustav kako bi postao otporan i na neke nove moguće krize kakva je bila ona izazvana poremećajem nakon ukidanja proizvodnih kvota 2017. godine”, ističe Zadro. Vjeruje da je dostignuta granica izdržljivosti koju sektor šećera na razini Europske unije može podnijeti. Naime, u posljednje je dvije godine prestalo s radom deset pogona za preradu šećerne repe, a proizvodnja je smanjena u odnosu prema rekordnoj 2017. godini za oko pet milijuna tona. Nema više viškova europskog šećera i ako se ovo ne bi zaustavilo, dodaje, onda bi postala upitna opskrba šećerom.
