Više sam ja muško za jedno žensko, često se ironično našalimo u ženskom društvu na temu emancipacije. Budi lijepa, nasmijana, raspoložena, odradi posao, dočekaj djecu i muža s ručkom, budi im posvećena, obiđi stare roditelje, drži dom urednim, zakaži druženje s prijateljicama…Nabrojano često stane, za ne povjerovati je, u samo jedan dan, a takav užurbani tempo i prevelika očekivanja koja žena češće sama sebi nameće učine da se na kraju dana samo sruši u postelju.
Multitasking žena 21. stoljeća katkad je sretna i ispunjena, a katkad s pitanjem gdje sam u svemu tome ja?! Ovisno o hormonalnom statusu. Od borbe za veća prava i ravnopravniji položaj u društvu do danas prošlo je više od stoljeća. Patrijarhat je lagano zamijenila ravnoteža, ali i veći odnos poštovanja prema ženi i njenoj ulozi u društvu, a Dan žena naš je praznik lijepih čestitiki da nam barem simbolično odaju priznanje za naš doprinos svijetu.
Iako ne u obimu kao nekada, manire nekadašnjih kavalira zadržali su Vinkovčani koji će svoje dame rado danas iznenaditi znakom pažnje.
“Dok smo bili mlađi, ovaj smo dan naveliko i redovito proslavljali. Ni danas neće izostati čestitka, najčešće cvijet u lončanici jer je trajniji. Supruga je tada sretna, kao i svaka žena jer ipak je to njen dan. Bilo kakva lijepa gesta, od skuhane kave, usisavanja kuće, čuvanja djece, ako danas učinim za nju, a neuobičajeno je, hvale je vrijedno,” kaže Dragutin Bunić.
Ljiljana Rakonić sjeća se kako je u vinkovačkom Kvalitetu nekada ovaj dan bio pravi praznik. S više od 1000 zaposlenih među kojima su većinu činile žene, firma je svoje djelatnice znala itekako nagraditi. ” Svaki 8. ožujka slavio se veliki praznik s obveznim cvijetom i korisnim darom poput staklene zdjele koju i danas koristim. Feštalo se cijeli dan u našu čast,” prisjeća se.
Muškarci su gentlemenski odradili subotnji odlazak na tržnicu, a na štandovima s cvijećem bili su brojniji kupci.
“Kupovali su se pampasi za vazu, a od lončanica jaglaci za snahe, supruge, kćeri. Stvarno su bili pažljivi i poznaju ukus svojih dama,” potvrdila je simpatična prodavačica Anamarija Marinić.
Floristica Blaženka Omrčanin i sama se voli počastiti ovim povodom, a kupcima u Freziji pripremila je božanstvene crvene ruže, svevremensku klasiku i nevjerojatno ljupke karanfile u čitavoj paleti boja. Traženi su i proljetni buketi, vedrih boja.
“Nakon poslijeratnog zastoja, Dan žena se sve više vraća u modu. Još uvijek smo rezervirani prema crvenim i karanfilima općenito, no toliko je divnih novih sorti tog cvijeta, da ga rado ponudim i tijekom godine jer bih željela da ga prihvate kao cvijet, a ne kao nekakav simbol ranijih vremena. 2000. godine karanfil je bio cvijet godine kojemu je u Grazu posvećena izložba s bezbroj aranžmana. Danas se cvijeće kupuje majkama, djevojkama, suprugama, susjedama, prijateljicama i ljubavnicama. Navraćaju sve generacije od djece do starijih sugrađana pa ne bih rekla da se duh ovog ženskog praznika izgubio,” reći će Blaža.
Mlađi nam sramežljivo priznaju da će sitnicom obradovati majku ili sestru, a nekoliko sretno rastavljenih muškaraca koje smo putem sreli nazdravit će svim ženama rakijicom, a kod stare majke svratiti na ručak sa sokom i omiljenim keksom u naramku.
Obitelj Glavaš godinama obilježava ovaj dan radno i svečano. Suprug je zadužen za atmosferu, a gospođa Emilija mu ugodi omiljenim ručkom.
“Kod nas je dvostruko slavlje. Kći ima rođendan, pa nas suprug obje iznenadi. Volim cvijeće, a on me uvijek razgali s najljepšim i najvećim buketom kojega nađe u cvjećarni i baš me obraduje,” kaže. Kći Mirna potvrđuje kako je njenoj generaciji zanimljivije Valentinovo, a prijelaz na Dan žena, vjeruje, odradit će nakon što se ostvari kao supruga.
“Oduvijek slavimo Dan žena, preko četrdeset godina koliko smo u braku. Ruže ili neko cvijeće je obavezno, izvedemo se u grad na kavu ili na večeru. Mi smo vam još onaj stari model,” duhovito komentira Nedjeljko Petrović.
“Obožavam Dan žena, jedva ga čekam, a dobijem kitu cvijeća,” kroz smijeh je raspoloženo cvrkutala gospođa Ruža. Suprug dobacuje: “Najbolje ništa, za mir u kući. Previše je potpitanja. Što si to kupio? Zašto stalno trošiš? Zato bolje ništa.” Ruža mu nije ostala dužna: “Ako bude neka glupost, bit će nemira u kući.” Šalu na stranu, ocjenjuje da su muškarci nekada bili puno pažljiviji, s više šarma, no nije da se i danas ne nađe pokoji starog kova.
“Ne slavim Dan žena, iskreno. U tim vremenima sam bila dijete, a danas se ovom prazniku više toliko ne pridaje pozornost. Meni je dan kao i svaki drugi. Znam da svoje obveze moram odraditi. Vremena se mijenjaju. Posla nam ne nedostaje. Nismo više samo kućanice. Žene su danas okupirane karijerom, ne toliko iz financijskih razloga koliko u želji da se ostvare. Stigne se sve, iako fizički na koncu dana osjećam iscrpljenost i jedva čekam leći. Volim svoju rutinu. Zbog nje ponekad ustajem u 5 ujutro samo kako bih u miru popila kavu jer znam koliko me dinamičan dan očekuje. Čini mi se da su danas sve više žene i muškarci zamijenili uloge, a danak je to brzini života koji nas nosi,” zaključuje Jelena Toth.
Nekada uistinu međunarodna proslava na najvišim razinama, vremenom je počela gubiti utrku s novijim inačicama komercijaliziranog praznikovanja, pa ovim povodom brojni dućani mame kupce popustima na parfeme i nakit. No pravi doktori za žene znaju. Dovoljna će biti čestitka ili sitnica kao potvrda da su se sjetili.
Ako nas danas slučajno i ne počaste nekim znakom pažnje, učinimo to same. Na kavi s prijateljicama ili nekim cvijetom koji će nam izmamiti osmijeh na lice i stvoriti atmosferu.
