16.5.1962. | Anđeo uništenja

Foto: Gabriel Figueroa

Na današnji dan 16. svibnja 1962. godine u francuskom Cannesu je imao začudni film “Anđeo uništenja” (El ángel exterminador), jedan od posljednjih, ali i najznačajnijih filmova Luisa Bunuela. Film je snimljen u Bunuelovom voljenom Meksiku prema priči koju je napisao njegov imenjak Alcoriza. Film je u svjetsku distribuciju krenuo tek slijedeće godine.

Nakon zajedničkog posjeta operi, skupina otmjenih ljudi iz visokog društva okupi se na zabavi u vili uglednog Edmunda Nobilea (Enrique Rambal) i njegove supruge Lucije (Lucy Gallardo). Dame u raskošnim toaletama i gospoda u svečanim odijelima dobro se zabavljaju, sve dok poslije večere ne primijete da je sva posluga nestala, te da ne mogu izaći iz glazbenog salona, iako su sva vrata i prozori otvoreni. U tom će salonu oni silom prilika provesti nekoliko sljedećih dana, a društvo će im neočekivano praviti medvjedić i stado ovaca. U međuvremenu će započeti njihova ljudska i civilizacijska degradacija, što će naposljetku dovesti i do nasilja i međusobnih obračuna…

Pošavši od metaforičkoga viđenja buržoazije kao ovaca, Buñuel je realizirao film načelom ponavljanja. Sveukupno ih ima oko 20: gosti dvaput ulaze u sobu, ljudi se međusobno upoznaju po tri puta, večer završava kako je i počela – uz klavirsku glazbenu pratnju, likovi ne mogu napustiti sobu, potom ni crkvu, a jedan lik definira sadržaj filma izjavom: “U svakodnevnom životu svaki dan se ponavljamo”. Karakterističnim jednostavnim stilom, uglavnom uporabom srednjih planova i uz minimum očitih redateljskih postupaka i pomaka kamere (jasna fotografija Gabriela Figueroe), Buñuel satirizira rituale građanskoga visokoga društva (ironične replike i nepovezani dijalozi) istodobno ga analizirajući kroz prizmu iracionalnoga.

Redatelj je film opisao kao metaforu i uznemirujuću refleksiju o životu modernoga čovjeka, odnosno svjedočanstvo o njegovim temeljnim opsesijama. Stoga sadržaj filma izmiče logičkomu objašnjenju, a nadrealistička je sastavnica prvi put u Buñuelovu opusu potpuno prožeta s fabulom. (LZMK, B. Kragić)