Nakon gotovo 30 godina Marku Vrapcu iz Vinkovaca je na Cres stigla njegova veterinarska torba, a sve je dovelo i do nove rubrike u Hrvatskom veterinarskom vjesniku
Zanimljivu priču ovih nam je dana donio vinkovački veterinar u mirovini Dražen Kojić. Priča je to o njegovom mentoru i kolegi, veterinaru Marku Vrapcu i ponovnom susretu nakon gotovo 30 godina.
Marko Vrabac rođen je 21. studenoga 1926. godine u Apševcima. Gimnaziju je završio u Vinkovcima, a studij veterine 1954. godine u Zagrebu. Živio je u Vinkovcima i svoj radni vijek proveo je u Veterinarskoj stanici Vinkovci kao ambulantni veterinar u selima nekadašnje vinkovačke općine. Intenzivno se bavio i znanstvenim radom te je autor brojnih stručnih članaka koje je objavljivao u domaćim stručnim časopisima, ali i u “Historia medicinae veterinariae (Kopenhagen) kao veliki zaljubljenik u povijest veterinarstva i član Svjetskog društva za povijest veterinarske medicine. Sam je bio pokretač i urednik lokalnog stručnog lista Slavonski stočar. Svojim napisima je, uz letke i predavanja, promicao akciju umjetnog osjemenjivanja koju je pokrenuo u vinkovačkom kraju, te popularizirao i druge teme iz veterinarstva kao što su sterilnost, ehinokokoza, trihineloza… Na III. jugoslavenskom kongresu za razmnožavanje i uzgoj životinja dobio je Diplomu i plaketu za 30-godišnju primjenu znanosti u radu na razmnožavanju i uzgoju domaćih životinja (Umag, 1986.), a na VI. kongresu veterinara Jugoslavije Diplomu i plaketu za doprinos veterinarstva u unapređenju proizvodnje zdrave hrane Zagreb, 1987.). U mirovini je od 1991. i od tada živi na Cresu.
U mirovinu je otišao iz veterinarske ambulante u Nuštru gdje je u Domovinskom ratu i počela priča koju nam je ispričao Dražen Kojić. “Ja sam bio zapovjednik Stožera civilne zaštite i išli smo nešto dopremiti našoj vojsci u nuštarskom Dvorcu. Tada sam otišao i do veterinarske ambulante i tamo našao samo jednu veterinarsku torbu. Donio sam ju kući i stavio na tavan, ali sa željom da ju jednom vratim kolegi Vrapcu, čisto iz jednog poštovanja prema njemu, koji mi je kao mladom veterinaru bio i mentor i jako sam ga cijenio i cijenim. Jednom sam nešto tražio po tavanu i naletim na tu torbu koju sam potpuno zaboravio, a prošlo je već toliko godina. Uzeo sam ju, nauljio, uredio i odlučio kad se budem vraćao s mora te godine naići na Cres. U torbu sam stavio samo jednu litru rakije i došao kod njega. Bilo mu je drago“, ističe Dražen Kojić.
Međutim, tu nije i kraj priče. Nakon toga, naime, Dražen Kojić krenuo je u izradu biografije Marka Vrapca, a onda kontaktirao i Hrvatski veterinarski vjesnik. “Na kraju, zahvaljujući glavnom uredniku dr.sc. Ivanu Križeku, došli smo do nove zanimljive rubrike “Dogodovštine i sjećanja iz veterinarske prakse” koju je otvorio upravo naš Marko Vrabac u prvom broju u 2021. godini. Zasluženo jer je riječ o čovjeku koji se uz terenski bavio i znanstvenim radom, kojeg su poštivali kolege i ljudi o čijim je životinjama brinuo i svi koji su ga znali i koji je konačno s našega područja, iz naših Vinkovaca, Šokac i koji je dočekao 95. godinu i još uvijek je vitalan i aktivan. Pa nemamo mi takvih ljudi puno, ne samo u veterini nego općenito u strukama. To mi je bio motiv i za novu rubriku u našem stručnom časopisu i za to da se o tome nešto napiše u našem Vinkovačkom listu da vide svi oni koji ga se sjećaju“, kaže Dražen Kojić.
Marko Vrabac kada nam se javio na telefon upravo se bio vratio iz svoje redovite šetnje u kojoj svaki dan pređe najmanje dva kilometra. Rado se prisjetio trenutka kada je dobio svoju staru torbu, koja mu je vratila tolike uspomene, a raduje ga i objava njegovih tekstova, sjećanja iz veterinarske prakse.
“Puno je sjećanja, onih vezanih baš uz posao, a i onih drugih. Ja sam smatrao da veterinar pored liječenja životinja ima i zadaću, jer smo živjeli s ljudima, da sudjeluje u njihovim brigama i da im nekako pomognemo pored onoga što radimo u štali, ako to možemo“, kazao nam je Marko Vrabac, a potvrđuje to i objavljena priča Napušteno dijete, jedno u nizu zabilježenih sjećanja koja još uvijek piše.
Marko Vrabac uvijek rado čuje vijesti o svom starom kraju. Redovito, kaže, prati i vremensku prognozu za Slavoniju i Vinkovce i često pogleda i Plavu Vinkovačku, a i ovim putem šalje pozdrave svima koji ga znaju.
