Prvi petak u veljači nosi crveno za žene, poruka je Dana crvenih haljina koji za cilj ima potaknuti žene brinuti se o svom zdravlju te zdravim životnim navikama pokušati spriječiti srčani i moždani udar kod žena.
Zaštitni je znak silueta žene u crvenoj haljini koja je istovremeno krhka i snažna, a ove je godine to i zadnji dan kampanje #nosicrveno. Kada je riječ o lošim životnim navikama, većina se ljudi vodi mišlju „ma neće mene” jer sam mlad, povremeno se bavim sportom, a ni u obitelji nemam povijest sličnih bolesti.
Tridesetogodišnja pedijatrica Ana Jurčević iz Cerne pravi je primjer kako takav način razmišljanja ne vodi nigdje. Prije otprilike godinu dana doživjela je moždani udar, a svoje iskustvo odlučila je podijeliti s nama kako bi upozorila ljude osluškivati svoje tijelo.
Ana je prije svega majka, supruga, obiteljska i društvena osoba, a tek onda liječnica na specijalizaciji u Domu zdravlja u Županji. Iako je školovana prepoznati određene simptome, moždani udar joj je došao potpuno neočekivano i s „uobičajenim” simptomima. „Nije to bio tipični moždani udar s prepoznatljivim simptomima. Kod mene je sve krenulo s glavoboljom, boli i ukočenosti u vratu. Trajalo je pet dana dok se nisam javila svom liječniku”, ispričala nam je mlada doktorica rekavši kako su simptomi počeli u srijedu, u bolnici je završila u ponedjeljak, a od nedjelje navečer se više ničeg nije sjećala.
Suprug joj je rekao kako je tu noć povraćala, ali je i dalje normalno razgovarala. „Sljedeće sam se jutro probudila potpuno dezorijentirana. Nazvala sam muža i rekla mu da ne znam gdje se nalazim, što se događa i gdje su on i naša kćer”, pojasnila je kako je sve počelo. Nakon toga više nije mogla samostalno hodati te je imala rupe u sjećanju.
Na početku nije ni pomišljala na moždani udar jer njen slučaj nije bio „iz udžbenika”, nije joj se oduzela strana tijela i govor je bio uredan. „Postala sam svjesna da je moždani tek kada mi je liječnica u bolnici rekla da ću sljedeće godine biti na Danu crvenih haljina”, rekla je Jurčević napomenuvši kako je uzrok njenom udaru vrlo rijedak, a radi se o obostranoj disekciji vertebralnih arterija.
Iako je iznenadna bolest bila šok sama po sebi, oporavak je bio dug i zahtjevan. U bolnici je provela četiri tjedna, nakon čega je dobila strogu zabranu bilo kakvog fizičkog napora. „Takvo iskustvo vas promijeni. I vas i vašu obitelj. U početku je bilo teže psihički, strah od glavobolje i razmišljanje hoće li se krvne žile oporaviti”, pokušala je Ana biti optimist, ali podsvijest je ipak činila svoje. „Postanete svjesni da ste bili jako blizu kraja i da treba cijeniti život i vrijeme koje imate. Pokušavam se manje brinuti oko nebitnih stvari, a više vremena posvetiti sebi, svojim bližnjima i uživati u životu”, opisala je poslavši snažnu poruku.
„Nadam se da danas nosite nešto crveno, za sve žene koje su doživjele moždani udar i koje će ga, nažalost, tek doživjeti. Morate biti svjesni da uzroka ima jako puno te da se događa i mladima i starijima”, zaključila je mlada pedijatrica istaknuvši kako je kroz svoju bolesti upoznala pet divnih žena mlađih od 40 godina, svaku s drugim simptomima. Upozorenje je to svim ženama jer ih ova dijagnoza češće pogađa i drugi je uzrok smrtnosti u Hrvatskoj s više od šest tisuća umrlih godišnje.
