Što činiti u slučaju potresa naučili su učenici 4.c razreda Osnovne škole Josipa Kozarca u Vinkovcima prvog dana povratka u učionicu nakon zimskih školskih praznika. Sa svojom učiteljicom Ninoslavom Adžić razgovarali su o nedavnom razornom potresu koji je koncem prošle godine pogodio petrinjsko područje, a koji se tridesetak sekundi dobro osjetio i u Vinkovcima. Potom su zajednički odradili vježbu u slučaju potresa.
“U dogovoru s ravnateljem škole, a po preporuci Ministarstva obrazovanja prvi dan nastave u svim nižim razredima proveli smo vježbu što učiniti i kako reagirati u slučaju potresa. Ono na što smo posebno obratili pozornost, a važno je za prvu reakciju, jest smireno potražiti najbližu tvrdu površinu. U našim učionicama su to klupe. Sagnuti se ispod stola te pričekati da prođe prvi udar. Važno je odmaknuti se od staklenih površina i nakon toga, polako, bez panike, izlazimo na školsko dvorište bez stvari,” opisala je učiteljica Nina Adžić pohvalivši svoje učenike za suradnju i visoku razinu odgovornosti koju su djeca pokazala u simuliranoj vježbi zaštite od ove elementarne nepogode.
O onome o čemu će tek dogodine učiti iz geografije, ove pametne glavice jako su dobro usvojile praktično znanje te podijelili s nama iskustvo koje im je bilo vrlo poučno, ali kako je to uvijek u učionici, i sa prijateljima iz razreda, i zabavno. Danas im potres više nije apstraktan pojam.
“U slučaju potresa, najbolje se sakriti ispod stola. Ako imaš stakleni stol, sakrij se negdje u kut i prekrij glavu rukama. Ni u kom slučaju nemoj paničariti i misliti da ćeš umrijeti. Ako ćeš izaći van, ponesi najnužnije stvari: hranu, piće, nešto odjeće i higijenske stvari kao što je četkica, pasta, češalj i takve stvari. Pomoli se Bogu. On će ti sigurno pomoći. Zatvori oči, duboko diši i misli pozitivno. Potresi ne traju satima, nema potrebe da se iseljavamo. Ako se ljudi ne pridržavaju ovih pravila i non-stop govore ‘Ma taj potres traje samo sekundu’, e onda će biti velikih i nesretnih posljedica čak i, ne daj Bože, smrti. Sve ovo sam naučila u školi i pozorno slušajući učiteljicu,” kaže Iva Rimac. S ovim se slaže i razredna prijateljica Una Magdić koja ponavlja “Nikako ne paničariti! Ako ležite na kauču ili krevetu, obavezno pokriti glavu jastukom i pazite da niste ispod neke slike ili lustera. Ako smo vani, moramo se odmaknuti od drveća ili zgrade i pronaći siguran zaklon. Moja učiteljica je rekla, nikada ne stvarati paniku, važno je razmišljati i sve će biti u redu.”
Učenike se dojmio kratki edukativni filmić ‘Kvizotres’ kojim su ponovili naučeno i nasmijali se duhovitom pristupu prilagođenom njihovom uzrastu.
Eva Kelava i Sara Miškić dodaju da su od učiteljice Nine naučile kako je mirnoća jako važna u ovakvim trenucima. “Ne smijemo trčati jer nam nešto može pasti na glavu i ozljediti nas. Zato budimo hrabri i bez straha!”, kaže Sara. Marija Kelemen dodaje da nema potrebe vikati kroz prozor „Upomoć!”, nego imati spreman ruksak sa najnužnijim stvarima i nakon što potres prođe, pronaći najsigurniji put ka izlazu iz škole i lagano, slijedeći upute učiteljice, bez panike, izaći na otvoreno, ponovio je Andro kojeg se najviše dojmio Kvizotres.
U online učionicu istim se povodom učenicima viših razreda javila pedagoginja Kata Piršljin te prigodnim videom preporučila edukaciju od kuće.
Nastava, koliko nas sjećanje služi, nikada do sada nije počela u neobičnijim uvjetima, u jeku nastavka pandemije i posljedica potresa.
Stoga, treba odati priznanje vinkovačkim osnovnoškolcima i stručnom osoblju škola koji su sa učenicima odradili sjajan posao usvajanja potrebnih ponašanja te iznimno važnu psihološku pripremu kako bi djeca sa što manje stresa bila pripremljena za potencijalno buduće slične situacije. Sličnih vježbi odnosno tzv. „lažnih uzbuna” sjećamo se i mi stariji, no nije nikada na odmet podsjetiti se s obzirom na događanja proteklih mjesec dana. Učimo od djece!
