Ususret blagdanu Svih Svetih i Dušnom danu, o ovim važnim blagdanima, posvećenima onima koje je Crkva proglasila svetima te milim i dragim pokojnicima koji više nisu uz nas, svoja razmišljanja s nama je podijelio mons. Tadija Pranjić, župnik župe Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima. 

Blagdan Svih Svetih i Dušni dan su nešto što duboko i snažno zadire u dušu svakog čovjeka vjernika, pa i onoga koji ne vjeruje, ističe mons. Tadija Pranjić

Prvoga dana mjeseca studenoga slavi se blagdan Svih Svetih, svih koje je Crkva proglasila svetima, ali i svih onih nepoznatih koji nisu proglašeni svetima, a svojim su životom to zaslužili. Drugoga dana mjeseca studenoga slavi se Dušni dan kada se sjećamo svih dragih pokojnika i molimo za njih. Blagdan Svih Svetih i Dušni dan su nešto što duboko zadire u dušu svakog čovjeka vjernika, pa i onoga koji ne vjeruje, ističe mons. Tadija Pranjić, župnik župe Sv. Euzebija i Poliona. Iako je blagdan Svih svetih posvećen svecima i sveticama, znanima i neznanima, a Dušni dan svim pokojnicima, ipak, u tradiciji je, a posebice od kada je blagdan Svih Svetih u samostalnoj Hrvatskoj državni blagdan i neradni dan, da se upravo na taj dan najviše ljudi zaputi na groblja i obiđe sve one koji su im bili dragi.

“Čovjek osjeća duboku povezanost sa svojim pokojnicima. Kada bi prikupili sve natpise svih nadgrobnih spomenika cijeloga svijeta, svih vjera, iza svih se krije jedna istina: čovjek se nije pomirio da smrt ima konačnu riječ. Čovjek je uvijek želio ostaviti trag svoga postojanja i nikada nije želio ići u zaborav. U tome je zapravo civilizacijska poruka: čovjek se nikada nije pomirio s činjenicom smrti niti da sa smrću završava njegov život. Određeni filozofski principi koji su prihvaćeni u Crkvi upravo su išli prema tim vječnim temama odgovora na pitanja smisla ljudskog života, životnoga puta, završava li ljudski život s jednim ovozemaljskim ispraćajem ili se iza te zavjese, tajne, krije jedna druga stvarnost. A kad gledate sve te spomenike i zapise, svi u pozadini zapravo govore o nevjerovanju da je to kraj i osjeća se duh civilizacije: čovjek nije stvoren za ništavilo nego za jedan drugi život. Mi to u Crkvi kažemo vječnost, o kojoj je Krist tako očito govorio i o kojoj će se ovih dana posebno govoriti, na blagdan Svih Svetih i posebno na Dušni dan”, ističe mons. Pranjić dodajući kako su to dani kada svi malo zastanu i u ovom užurbanom svijetu odvoje vrijeme kako bi pohodili grob svojih najbližih i svih dragih ljudi s kojima su na neki način bili vezani, kako bi se vratili sami sebi i svojim i svojim najintimnijim osjećajima i sjećanjima na svoje najmilije.

Za blagdan Svih Svetih i Dušni dan posebno se uređuju počivališta najmilijih, donosi se cvijeće i pale svijeće. Ne mogu to svi činiti jednako raskošno, a to i ne bi trebalo biti najvažnije. Najvažnije je doći i pomoliti se. Jedna svijeća i jedan cvijet pred Bogom su isti kao i grob prekriven svijećama i cvijećem, a isto je i ako se ne može kupiti svijeću i cvijet. “Najvažnija je u svemu tome naša molitva i naša molitvena povezanost s pokojnicima, da ih nismo zaboravili i da ne vjerujemo u smrt nego vjerujemo u život. Na vinkovačkom groblju imamo spomenik jednom vinkovačkom župniku iz 19. stoljeća, koji je ovako napisao na svome grobu: “Živio sam dugo i učio sam mnogo. Putovao sam daleko. No što god sam više učio, što god sam više putovao, sve me je vodilo jednoj istini. Sve je prolazno vječan je samo Bog”. Dubok i misaon epitaf, koji je i odgovor na najteža životna pitanja svakog čovjeka. Tko sam i što sam ja? Nestajem li ja s ovozemaljskim postojanjem ili vjerujem u život vječni. A Dušni dan i blagdan Svih Svetih su upravo ta jedna istina: čovjek ne ide u ništavilo, ne ide u nepostojanje nego odlazi u vječnost, u drukčiju životnu stvarnost koju se ne može razumski objasniti, nego se može samo prihvatiti: Vjerujem”, ističe mons. Pranjić.

Zato, dodaje, ta dva dana trebaju biti i ostati svetinja u životu svakog čovjeka. “Čak i ako ne vjeruješ u Boga, postoji jedna povezanost s onima koji su otišli ispred nas, koju čovjek ne može razumom objasniti, ali to osjeća u sebi. To su dva dana, pogotovo na europskom kontinentu, kada se pokrene ta silna masa svijeta i svi idemo prema grobljima. Tamo se susrećemo s pokojnima na mjestu njihova počivališta i susrećemo brojne žive koji dođu iz raznih krajeva na mjesto gdje su pokopani njihovi najbliži i najdraži”, ističe mons. Tadija Pranjić.

Na blagdan Svih Svetih u župnim crkvama mise su kao i nedjeljom. U 13 sati bit će zajednička molitva za pokojne kod središnjeg križa na vinkovačkom gradskom groblju, a potom blagoslov grobova.

Na Dušni dan ujutro, u 8 sati, u kapelici Sv. Marije Magdalene na gradskom groblju bit će misa za sve pokojne što je tradicija u Vinkovcima.

Grad Vinkovci i Polet organiziraju besplatan prijevoz prema Gradskom groblju na blagdan Svih Svetih. Linija iz Vinkovačkog Novog Sela prometuje po važećem redu vožnje s tim da prva linija kreće u 7:30 sati, a zadnji povratak s groblja je u 17:20 sati. Ostali polasci s rubnih dijelova grada organizirani su od 8:30 sati, a zadnji povratak je u 17:00 sati.