Još nas dva dana dijeli od Velikog tjedna koji tradicionalno, pred Uskrs, započinje Cvjetnicom kada se kršćani prisjećaju Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem, prilikom kojeg su ga ljudi dočekali mašući palminim i maslinovim grančicama, a po putu kojim je jahao na magarcu su rasprostirali svoje haljine.
Običaji Cvjetnice kontinuirano se godinama evociraju u spomen na opisani događaj, a mi ćemo se prisjetiti ovog značajnog dana kroz arhivu Vinkovačkog lista. Kako se navodi u broju iz 1994., običaji koje su europski narodi povezivali s Uskrsom potječu iz predkršćanskih vremena.
„Povezani su s kultovima u čijem je središtu bilo božanstvo vegetacije koje se u to doba počinje buditi”. U preduskrsnom periodu, objašnjava se, prvi važan datum je upravo Cvjetnica, koja je obilježena blagoslovom rascvjetanih grančica.
Na vinkovačkom su području to najčešće vrba, cicamaca, drijenjak, a u novije vrijeme maslinove grančice. Posvećene grančice nakon zimskog perioda, a na početku proljeća simboliziraju vitalnost, snagu i zdravlje.
Običaj je bio, govori se u Vinkovačkom listu, da se ostave na rog trijema od kuće ili zataknu u sobi za svetu sliku. Blagoslovljene se tako grančice čuvaju kroz cijelu kalendarsku godinu, a vjerovalo se kako kuću štite od gromova i oluja.
„U Velikom tjednu djeca su nekada u crkvi priređenim šibama „šibali Jude”, sve dok se ne bi iskidale u komadiće”, a onda bi ih žene nosile u vrtove, vjerujući kako će urod na taj način biti zaštićen od štetočina.
„Šibanje Juda” stari je običaj povezan s Isusovom mukom zbog Judina velikog grijeha – izdaje, a preko dječjeg šibanja, na simboličan način su „šibane” Jude u svim ljudima.
Spomenimo jedan od omiljenijih običaja povodom Cvjetnice – umivanje u proljetnom cvijeću, vrlo često ljubičicama. Ovaj običaj provodi se tako da se ubere cvijeće čije se latice potope u čistoj vodi, a u kojoj onda ukućani obavljaju ranojutarnje umivanje.
Ovaj običaj povezuje se s ljepotom, zdravljem i blagostanjem, a za vrijeme umivanja običaj je da se naglas izgovaraju dobre želje.
„Korizma i Uskrs nipošto nisu dani folklora i narodnih običaja, iako i ti segmenti imaju svoju vrijednost i ne treba ih potpuno odbacivati”. Korizma treba označavati dane iskrenog pokajanja i iščekivanja Božje milosti.
