Danas slavimo blagdan Cvjetnice – Nedjelje Muke Gospodnje. Ona nas uvodi u Veliki tjedan, vrhunac korizmene priprave za blagdan Uskrsa.
Prije 2000 godina narod je dočekao Isusa te ga je uveo u glavni grad kličući mu kao kralju. Unatoč njihovim željama, Isus nije htio povesti bitku za rušenje rimskog okupatora pa se razočarano mnoštvo od Krista odvratilo i poduprlo Njegove protivnike.
Misa Cvjetnice zato ima i dva posebna obreda: prvi je procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim granama koja simbolizira Isusov slavni ulazak u Jeruzalem, a drugi je cjeloviti izvještaj o Isusovoj muci. Ovi obredi izražavaju glavne oblike vazmenog otajstva: Isusovo bolno umiranje i uskrsnu pobjedu. Kršćani u Jeruzalemu običavali su već od 4. stoljeća skupljati se na Maslinskoj gori te bi nakon bogoslužja uvečer ulazili u Jeruzalem s granama palmi ili maslina u ruci.
Običaj se širio po Europi, vjernici u mediteranskim krajevima koristili su zelene grane palmi i maslina, a u kontinentalnim jelice ili kojeg ukrasnog grmlja koje su imali pri ruci. Nakon sudjelovanja u bogoslužju nosili bi ih kao svetinju i stavljali u kuću ili polja da ih štite od zla. Primjerice, kad se spremalo nevrijeme, blagoslovljene grančice bi se palile, a Boga bi se molilo da poštedi usjeve od tuče i nevremena.
U nekim dijelovima Hrvatske pučki običaj je i jutarnje umivanje u proljetnom cvijeću. Povezan je s ljepotom, zdravljem i blagostanjem, a za vrijeme umivanja naglas se izgovaraju dobre želje. Recimo i kako hrvatski naziv Cvjetna nedjelja, Cvjetnica, Palmenica ili Uličnica dozivaju običaj procesije s blagoslovljenim grančicama u spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem, a blagoslovljene grančice čuvamo kao sveti znak moleći zaštitu te da nas podsjećaju na proslavu naše vjere u Krista.
