Danas se prisjećamo prvog hrvatskog predsjednika

Na današnji dan umro je prvi hrvatski predsjednik i tvorac samostalne Republike Hrvatske Franjo Tuđman. Antifašistički borac, povjesničar i disident dr. Franjo Tuđman rođen je u Velikom Trgovišću u Zagorju 14. svibnja 1922. godine, a umro 10. prosinca 1999. godine u Zagrebu. Posjet Vatikanu 28. listopada te godine bio je posljednji državnički posjet prvog hrvatskog predsjednika. Tuđman je u Zagrebu pohađao Trgovačku akademiju, a 1940. godine pritvoren je zbog sudjelovanja u ljevičarskim demonstracijama. U proljeće sljedeće godine napušta školovanje i odlazi u partizane te postaje član Komunističke partije Jugoslavije. Djelovao je u partizanskim odredima na području sjeverozapadne Hrvatske, a 1945. upućen je u Vrhovni štab u Beogradu, gdje nakon rata nastavlja vojnu karijeru. Usporedno s vojnom karijerom objavljuje i radove s područja vojne povijesti. Iako je 1960. godine promaknut u čin general majora napušta vojnu karijeru i posvećuje se znanstveno-istraživačkom radu. Odlazi u Zagreb 1961. godine, gdje postaje ravnatelj novoosnovanog Instituta za povijest radničkoga pokreta Hrvatske i izvanredni profesor na Fakultetu političkih nauka. Svojim se radom ubrzo zamjerio unitarističkoj struji u komunističkoj Jugoslaviji, jer među prvima je otvorio tabu teme o hrvatskim nacionalnim pitanjima, odnosno nametanje kolektivne krivnje Hrvatima zbog NDH, povijesne uloge HSS-a, preuveličavanju broja žrtava logora Jasenovac i slično. Također, upozoravao je na centralizaciju SFRJ te marginalizaciju Hrvatske. Nije dugo trebalo da ga partija optuži za “buržoasko-nacionalističko skretanje u pristupu nacionalnom pitanju”, te je 1967. smijenjen s položaja ravnatelja Instituta, isključen iz SKJ, zabranjeno mu je javno djelovanje te odlazi u prisilnu mirovinu. Nakon Hrvatskog proljeća 1972.godine, uhićen je i osuđen na dvije godine zatvora u montiranom sudskom procesu. U veljači 1981. ponovno je osuđen na tri godine zatvora i pet godina zabrane javnoga djelovanja zbog intervjua stranim televizijama u kojima je govorio o neravnopravnosti Hrvatske i progonu disidentskih intelektualaca. U zatvoru u Lepoglavi bio je od 1982. do 1984. kada je uvjetno pušten na slobodu. Nakon što mu je 1987. godine vraćena putovnica dr. Franjo Tuđman putuje po Europi, Kanadi i SAD-u gdje uspostavlja veze s hrvatskim iseljeništvom zauzimajući se za nacionalnu pomirbu i povezivanje domovine i dijaspore. Uoči sloma komunizma, u lipnju 1989. godine, osnovao je Hrvatsku demokratsku zajednicu i predstavio program državnog osamostaljenja Hrvatske. Na prvim višestranačkim izborima HDZ ostvaruje pobjedu, a Tuđman dva puta premoćno pobjeđuje na izborima za predsjednika Republike Hrvatske 1992. i 1997. godine. Pod njegovim je utjecajem uspostavljen polupredsjednički sustav vlasti u kojem je donosio sve važnije odluke. Tijekom Domovinskog rata kombinacijom pregovaranja i primjene vojne snage iscrpljivao je snagu JNA i srpskih agresora do konačnog oslobođenja svih hrvatskih krajeva 1995. u operaciji Oluja i 1998. u mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja. Na vanjskopolitičkom planu izborio se za međunarodno priznanje Hrvatske i njezin prijem u UN.