Vinkovci, drugu godinu za redom, imaju državnu viceprvakinju iz Hrvatskog jezika. Samo bod, nedostajao je Eleni Mijatović, učenici 2. razreda Ekonomske i trgovačke škole Ivana Domca, smjera upravni referent, do djelidbe prvog mjesta s učenikom iz zabočke gimnazije.
Nevjerojatan je ovo uspjeh mlade Vinkovčanke koja je došavši iz strukovne škole i manje sredine, ondje gdje se vodi borba za svaki bod, „održala lekciju” kako se voli, uči, razumije i poznaje materinji jezik. Njezin rezultat 96/100 mogućih bodova izazvao je tijekom proglašenja euforiju, malko i nevjericu, u zagrebačkoj dvorani ispunjenoj s tristotinjak sudionika Državnog natjecanja iz Hrvatskog jezika za učenike sedmih i osmih razreda osnovne škole te četverogodišnje srednje škole. Sama pozivnica na državno natjecanje, u konkurenciji svega jedan posto učenika u Republici Hrvatskoj, znači pobjedu.
„Hrvatski jezik predmet je koji stvarno obožavam. Baš sam se našla u tome još od 6. razreda kada smo detaljnije počeli raditi gramatiku. Već tada sam znala, ja ću to studirati pa se od 7. razreda, od kada je moguće sudjelovati, redovito natječem, tako je i u srednjoj i planiram nastaviti do kraja”, podijelila je s nama.
Tako su naše mentorica Zrinka Bogatić i Elena rezultatom postale zvijezde ovogodišnjeg državnog natjecanja, nakon kojeg su im svi željeli prići i čestitati na ponovljenom, ogromnom uspjehu. Njena mentorica, ujedno i razrednica reći će za svoju 5.00 odlikašicu da je po kapacitetu gimnazijski materijal.
„Iza ovog rezultata stoji veliki, predan rad i volja. To se ne može naučiti, mora se voljeti kako bi se razumjela materija u kojoj subjektivnosti nema prostora. Ovo je isključivo njen uspjeh. U 20 godina moga rada u školi, prvi put imam takvu učenicu. Preponosna sam i kao razrednica i profesorica i kao čovjek da je to ona, jedno tako samozatajno biće kao što je naša Elena, koja se nikada ne gura u prve redove. Mirna voda brege dere. Ta njena mirnoća i sabranost ne može se naučiti, niti kupiti što je potvrdila istaknuvši se iz mase svojim znanjem, a njoj diže samopouzdanje”, biranim riječima opisala je svoju učenicu mentorica.
Zahtjevna državna razina predviđa 100 minuta za rješavanje ispitnih zadataka. Slikovito rečeno, boduje se svaki zarez, a savjet mentorice bio je ono u što nije sigurna, ostaviti za kraj i logički promisliti.
„Ovisno o godini, pitanja budu teža, jer ipak riječ je o državnoj razini, ali sve se to da riješiti. Primjerice, ove godine, dosta je pitanja tražilo promišljanje pa sam na neka tražila odgovor do samoga kraja pisanja, ali sve je na kraju dobro prošlo. Jednostavniji dio ispita je pravopis ije/je, č/ć, veliko/malo slovo, također pojmovi iz gramatike koji su jednostavni. Ove godine su bila narječja što je nama štokavcima koji govorimo najsličnije hrvatskom standardnom jeziku bilo dosta teže prepoznati značenje neke riječi iz kajkavskog i čakavskog narječja, tako da sam tijekom priprema najveću pozornost usmjerila baš na to gdje sam najslabija i na kraju se isplatilo”, pojašnjava koncept.
O nekim odgovorima na pitanja, komentira profesorica, i sami mentori morali bi dobro razmisliti prije odgovora, a točnost odgovora u gramatici provjeravali su i članovi pojerenstva. Utoliko je ovo još veći uspjeh šesnaestogodišnje učenice koja se pripremala samostalno rješavajući stare ispite, a pomoć mentorice tražila je s konkretnim pitanjima kako bi razjasnila dvojbe i došla do konačnog točnog rješenja.
U svom je razredu visoko postavila ljestvicu, njen uspjeh postao je motiv više kolegama iz klupe kojima s guštom uvijek pomaže, reći će.
“Kako imam katkada problema s vjerom u sebe, mentorica i obitelj bili su cijelo vrijeme moralna podrška od samog početka. Zbog tih narječja nisam uopće vjerovala da ću biti pri vrhu, ali taj osjećaj kada znaš da si među tolikim učenicima, uspio, neopisiv je i predivan”, zaključuje jedna od najugodnijih sugovornica.
S obzirom na najavu pripreme za natjecanje i dogodine, Elena će se do jeseni odmarati, “naredba” je razrednice, a kako je u duši i prava putoholičarka s majkom će za praznike na proputovanje Velikom Britanijom, Njemačkom i Francuskom čemu se baš veseli kao pravi poliglot ova učenica generacije, kojoj se i ove godine smiješi laskava titula škole.
Pogodite na kraju, kamo će Elena za dvije godine na fakultet?! Hrvatski jezik, ali dvopredmetni, jasno će, njezin je konačni izbor jer što zna želja što je nemoguće nekome tko uz takvu mentoricu želi svoj profesionalni put nastaviti u školskim klupama usađujući ljubav za materinjim jezikom nekim novim generacijama.
