Božić je jedno od prikladnijih doba za taj katolički čin. Tada u vrijeme blagdana malo zastanemo, okrenemo se onome što nam je kao vjernicima najvažnije, Bogu i obitelji. Često u brzini života zaboravimo na to i potrebno nam je vratiti se vjerske tvorničke postavke. Blagoslov obitelji često miješamo s blagoslovom kuća. Svi znamo o čemu je riječ. Obavezno generalno spremanje domaćice kuće stvara pomalo nervoznu atmosferu u domovima pa često padne i pokoja šala na njezin račun. Sanitarna inspekcija nije ravna dolasku svećenika u kuću, rekli bismo. No, blagoslov obitelji je puno više od pukog spremanja prostora, brisanja prašine iza hladnjaka. Ono važnije jeste spremanje duša članova naših obitelji za Njegov dolazak.
„Svećenik po blagoslovu obitelji donosi svijest da ne blagoslivljamo prostor nego smo došli pozvati ljude da otvore svoje srce Bogu i zajedno s njima moliti da se Božji blagoslov spusti u njihova srca. Kada Bog ima čovjeka u srcu tko ga može izvući? Nitko, samo mi sami, grijehom“, kaže fra Matija Antun Mandić, župnik i dobri duh Župe Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima.
Simpatično nadvirivanje kroz prozor ili ogradu i uvijek isto pitanje upućeno susjedu: „Gdje je?“ Prilika je to da vidimo susjeda kojeg rijetko viđamo, podijelimo kolačiće između sebe i pohvatamo kroz razgovor one istaknute trenutke iz naših života i ojačamo veze u zajednici, bilo onoj između predstavnike Crkve i župljana ili župljani međusobno. A u Vinkovačkom Novom Selu osjetilo se upravo jedno veliko zajedništvo. Ovoga se tjedna u Ulici Ivane Brlić Mažuranić okupljena svita susjeda dok je čekala dolazak svećenika u njihov dom odlučila podružiti uz stol ića i pića, čašicu razgovora i slatki kolačić. Podsjeća na već, nažalost, prošla vremena kada su ovakva okupljanja bila svakodnevna. Eto prilike zahvaliti svećeniku što ih je okupio, ali i za pokoju fotografiju koja će biti objavljena na društvene mreže podsjećajući ih iznova na ovakav vid druženja. Zvuk zvona ministranta označava da je svećenik blizu. U manjim sredinama i miris tamjana iz kadionice pozvat će vjernike da otvore vrata i pripreme se na molitvu. „Iz praktičnih razloga i zbog brzine, ne koristimo više kadionicu. Jedan ministrant zvoni, drugi nosi sličice, treći kalendare“, kaže pater.
Neki dolazak svećenika povezuju s novcem, no izgleda da su takvi najglasniji na društvenim mrežama. Stanje na terenu pokazuje kako svećenici ne ulaze samo u prazne kuće vlasnika koji su se odselili. Vrata svih župljana otvorena su im svake godine. „Novac nikad nije bilo mjerilo odluke primanja svećenika u kuću. Uvijek sam jednako pristupao blagoslovu neovisno o osobi. Pozivam ljude da i dalje bez opterećenja ostavljaju otvorena vrata svoga doma ako nemaju što dati. To je najmanje bitno. Mi dolazimo kako bi donijeli molitvu, Boga, kako bi ih potaknuli da otvore svoja srca Bogu, a ne radi novca“, ističe.
U trenutku blagoslova važno je da obitelj bude na okupu uz simbole koje stavljamo u sredinu doma: svijeću, križ, svetu vodu i pšenicu. Moguće je dogovoriti i naknadni termin blagoslova ako je obitelj bila spriječena biti kod kuće. On ne mora ovisiti o konkretnom periodu. Župljani to mogu učiniti tijekom cijele godine. Blagoslov obitelji pruža priliku za usporavanje, promišljanje i jačanje odnosa. Važno je da postoji volja da se dogodi susret molitve u obiteljskom zajedništvu.
