Gluhe osobe orijentirane su na vizualno primanje informacija, ali to viđeno, ako nije objašnjeno, nije ni razumljivo. Projekt „Gledaj ovo” stoga nastoji ublažiti posljedice socijalne isključenosti gluhih osoba povećavanjem pristupačnosti medijskih sadržaja gluhim osobama, prilagođavajući ih na znakovni jezik, odnosno titlovanje sadržaja.
Vijesti i informacije gluhim i nagluhim osobama prilagođava Martina Pekić, tumač/prevoditelj hrvatskog znakovnog jezika u Udruzi osoba oštećenog sluha Vukovarsko-srijemske županije i Grada Vinkovaca. „Potreba za ovakvom prilagodbom informacija je došla do izražaja u vrijeme pandemije kada vijesti i informacije nisu bile u potpunosti ili pravovremeno prilagođene gluhim osobama. Ja sam zato u slobodno vrijeme snimala kratke upute i informacije te im slala kako bi ih koliko toliko uspjela informirati”, priča ova 31-godišnjakinja, dijete gluhih roditelja kojoj je znakovni jezik zapravo materinji.
Napominje kako ove osobe imaju pravo na informaciju koju će lako i brzo razumjeti kao što to mogu i čujuće osobe, a u razgovoru s njima, kaže Martina, jednoglasno su se složili da im je informacija prevedena na znakovni jezik najprihvatljivija. I tako je nastao projekt „Gledaj ovo” – vijesti i informacije prilagođene gluhim i nagluhim osobama, financiran od strane Grada Vinkovaca te sufinanciran od Općina Nuštar i Stari Jankovci.
Gluhe osobe, nastavlja Martina, primorane su većinom „čitati“ s usana, a to „čitanje” podrazumijeva pogađanje s usana. Samo 30% glasova hrvatskog jezika vidljivo je na usnama jer se ostali glasovi formiraju u unutrašnjosti pa je to “čitanje” s usana naporno, nesigurno i pogađa se iz konteksta. Najveći problem je što bitna informacija koju mi saznamo usput do gluhih osoba ne dođe, a ako i dođe, pitanje je koliko je razumljiva. Nažalost, u Vukovarsko-srijemskoj županiji vijesti nisu prilagođene gluhim osobama i ne postoji ni jedna emisija prilagođena titlovanjem ili znakovnim jezikom za gluhe osobe.
Povratne informacije jako su pozitivne, kako od strane gluhih osoba koje uživaju u praćenju vijesti i informacija na ovaj način, tako i od strane čujućih osoba koje prate stranicu na Facebooku preko koje se emitiraju vijesti. „Jedna osoba mi je rekla kako joj to puno znači i da kod nje stvara osjećaj ponosa i pripadnosti zajednici, što me najviše raduje i motivira za daljnji rad”, kaže Martina i dodaje kako je, prema zadnjim podacima, na području županije oko tri tisuće osoba s oštećenjem sluha.
Gluhe osobe nose svoj invaliditet u tišini, on je potpuno nevidljiv ako nisu s najmanje dvije osobe koje koriste znakovni jezik. Kao takvi marginalizirani su u društvu i u poslu, jer se mnogim poslodavcima, bez obzira na poticaje i benefite koje dobivaju zapošljavanjem gluhih osoba, ne da pokušavati uspostaviti komunikaciju, iako su se gluhe osobe pokazale više puta kao vrijedni i predani radnici.
Zato Udruga okuplja i brine o gluhim i nagluhim osoba s područja naše županije pružajući im uslugu tumača/prevoditelja znakovnog jezika kroz projekt koji se već 11 godina financira od strane Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, provodimo projekte i programe financirane kroz javne pozive gradova i županije kroz koje osiguravamo aktivnosti poput kreativnih radionica, druženja, obilježavanja Međunarodnog tjedna gluhih osoba i ostalih aktivnosti za koje su gluhe osobe zainteresirane. Osim projekta „Gledaj ovo“ – vijesti i informacije prilagođene gluhim i nagluhim osobama, Udruga provodi i dva projekta financirana od strane Vukovarsko-srijemske županije, „Kulturna baština VSŽ – prilagođene informacije i sadržaj gluhim i nagluhim osobama“ i „Podizanje kvalitete života gluhim i nagluhim osobama“, projekt „Tumač/prevoditelj hrvatskog znakovnog jezika“ financiran od strane Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Kao dijete gluhih roditelja Martina najbolje zna s kojim problemima se svakodnevno susreću: „Vole mi reći kako sam ja njihov most koji ih spaja sa zajednicom”. Ne pamti da je ikada sjedila i učila znakovni jezik, izuzev edukacija i usavršavanja koje prolazi, a imaju veze s njezinim radnim mjestom. Jezik je to potpuno neovisan od govornog jezika, ima vlastita gramatička pravila, vlastitu strukturu i zakonitosti, što ga čini težim i složenijim nego što izgleda. „Meni je svejedno hoću li razgovarati na hrvatskom jeziku ili na znakovnom jeziku, ne moram razmišljati unaprijed kako se koja riječ pokaže, jednostavno to mi je toliko prirodno da ruke kao da same rade”, dodaje Martina.
Cilj je, kaže, i dalje raditi i truditi se podizati kvalitetu življenja gluhih osoba u našoj županiji, pružajući im usluge koje su prilagođene njihovim potrebama, raditi na povećanju vidljivosti ove skupine invalida i smanjenju komunikacijskih barijera.
