Igor Galunić u nedjelju je odradio vrlo zahtjevnu triatlonsku utrku u Beogradu. Naime, 42-godišnjak je prvi Vinkovčanin koji je odradio 1900 metara plivanja, 90 kilometara bicikla i 21.5 kilometara trčanja, a to mu je pošlo za svega 6 sati.
„Konkurencija je bila izrazito jaka, ovdje dolaze odlični atletičari i triatlonci iz cijelog svijeta. Staza je bila dosta dobra i ravna, nije bila zahtjevna kako inače zna biti, a meni je ovo bio prvi ovako veliki triatlon kojeg sam odradio. Jedino je bilo vjetrovito”, ističe Galunić.
Beogradsko natjecanje će od sljedeće godine biti pod licencom Half Ironman triatlona, ali distance na Prvenstvu Srbije bile su identične svjetskim utrkama. Kako kaže, njemu najviše odgovara trčanje, aktivno trči već pet godina, a ima i nekolicinu odrađenih polumaratona iza sebe. Početkom godine došao je na ideju da se okuša u još jačoj disciplini, a u kratkom vremenskom roku vrlo je brzo napredovao.
„Dosta mi je sa savjetima pomogao Triatlon klub Vukovar, a tu su bili i Biciklistički klub iz Županje te Biciklistički klub Sokol iz Vinkovaca, koji su mi pomogli oko vožnje bicikla. Pripreme su bile gotovo godinu dana, bilo je muke i znoja, ali sve se isplati kada završiš tako nešto što je za većinu ljudi nenormalno”, dodaje.
Vinkovčanin je nedavno nastupio i na Prvenstvu Hrvatske u Olimpijskom triatlonu u Bilju, tamo se 1500 metara pliva, vozi se bicikli 40 kilometara te se trči 10 kilometara, a zauzeo je odlično drugo mjesto u konkurenciji nelicenciranih natjecatelja. Sljedeći izazov na rasporedu je 15. listopada u Poreču, a radi se o utrci istih udaljenosti kao i u Beogradu, samo što je ona već licencirana Ironman utrka.
Igor Galunić radi u policiji, a rekao nam je koliko je teško uskladiti posao s treniranjem. „Vrlo je teško povezati noćnu smjenu s treningom i prehranom, ali nas u amaterizmu jednostavno vuče ljubav prema sportu te nam je samo bitno završiti ovako zahtjevnu utrku. Sve je u životu moguće, samo je nebo granica, koliko truda, želje i strasti uložiš, toliki će ti biti rezultat, ostvarenje i cilj.”
Preko ljeta pripremao se plivajući na Banji, a objasnio je kako je to odlična podloga, s obzirom na to kako će se u Poreču plivati u moru, tako da natjecatelji ne mogu znati hoće li biti valova i sličnih smetnji. Na tjednoj bazi spoji četiri ili pet treninga, a kada je na godišnjem odmoru vrlo lako trenira dva puta dnevno.
„Ovo je stvarno najveće postignuće koje sam napravio što se tiče sporta. Na početku je i meni sve ovo bilo „TV u boji”, ali još je nevjerojatnije kada vidiš kako to profesionalci rade. Primjerice, prvoplasirani je u Beogradu 90 kilometara bicikla držao tempo od 45 km/h, a poslije svega polumaraton otrči za 1h i 13 minuta. On kao da ima elektromotor i peraje”, kroz osmijeh zaključuje.
