Učenici Osnovne škole Josipa Kozarca Vinkovci zajedno s nastavnicima pripremili su jedan svečani oproštaj, ispraćaj u mirovinu za ravnatelja Ivana Županića i pedagoginju Katu Piršljin.
Uz napravljeni špalir od školske knjižnice do svečane dvorane pratili su ih s pjesmom, suzama i zagrljajima. Dolaskom u svečanu dvoranu učenici su im pripremili torte, pjesme koje su odsvirali i otpjevali samo za njih kao i prigodni govor.
„Pedagoginja i ravnatelj su dvije najbolje osobe ove škole. Žao nam je što odlaze u mirovinu jer su stvarno bili i profesionalni i dobri prema nama. U cijeloj organizaciji ovog iznenađenja pomogle su nam najviše nastavnice glazbenog i vjeronauka”, rekao je jedan od učenika koji je sudjelovao u nastupu, Matko Šokčević, učenik 7. razreda.
Svoje oduševljenje iznenađenjem nije mogla sakriti pedagoginja Kata Piršljin koja je bila jako emotivna.
„Nisam ovo očekivala ni najmanje, emocije su pomiješane, tu je sreća, ponos, dočekala sam mirovinu, ali isto tako moram priznati i malo sjete. Svoj rad sam započela davne 1984. godine u OŠ Josipa Lovretića u Otoku, a zadnjih 16 godina provela sam ovdje u školi Josipa Kozarca. Nosim lijepe uspomene iz jedne i druge škole. Veselila me uvijek suradnja, rad s našim učenicima, kolegama, roditeljima, ali su mi učenici uvijek bili na prvom mjestu i najbolje sam se osjećala u radu s njima”, rekla je pedagoginja.
Dodala je kako je jako puno naučila kroz rad s učenicima, kako se osjećaju, koje su njihove potrebe, što može napraviti da bi njima bilo lakše, a i kako im pomoći u formiranju njihove osobnosti, kako bi od njih izgradili odgovorne, samosvjesne, poštene i tolerantne mlade osobe koje će se tijekom svoga života znati oduprijeti negativnim izazovima današnjice.
„Naravno, ovaj rad ne bi bio takav da uz mene nisu bili moji kolege s kojima mi je bilo izvrsno raditi. Bili su mi podrška i pomoć u raznim situacijama. Zapravo, oni su bili suputnici u svim periodima moga rada”, istaknula je Piršljin.
Također, svoje emocije jedva je sakrio i ravnatelj Ivan Županić koji je u školi bio ravnatelj gotovo 30 godina, a za ovaj dan je rekao da mu je jedan od najljepših trenutaka u ovoj školi.
„Ni ne mogu reći dojmove, jer su preveliki, toliko ugodno iznenađenje mojih učenika, kolega, hvala im.”
Naveo je kako mu je prvo radno mjesto bila susjedna škola Ivana Gorana Kovačića gdje je radio 10 godina i kako uvijek govori da su mu ove dvije škole najdraže. Osnovna škola I.G. Kovačića kao prvo radno mjesto, a onda Osnovna škola Josipa Kozarca gdje je i sam bio učenik, a kasnije i ravnatelj svojim učiteljima koji su bili u školi do mirovine, a sada i sam iz škole odlazi u mirovinu nakon 30 godina rada na toj funkciji.
