“Je l’ ide?”, pa virkanja kroz prozor, poruke sa susjedima na kojem je broju, dojava i eto ga!
I tako na desetke puta dok se svećenik ne pojavi na vratima. Još ako imamo “nekoga svog” među ministrantima, pa mi smo na konju, informacija stiže u pravo vrijeme.
Ravnaju se jastučići, ukućani u stavu mirno, kuća blista, nitko još ništa nije doručkovao (da ne pravi nered), ručak nije pristavljen da “mirisi dinstanja” ne remete idilu koja, eto, vlada “uvijek” u našoj i susjednim kućama, ili samo ipak danas kada je naša ulica na redu. I sve je savršeno, po peesu. Uf, pa tko će doći, je li naš župnik ili zamjena? Kakav je taj zamjenski? Hoće sjesti desetak minuta ili projuriti kao munja odradivši posao, pokupivši kuvertu?! Ups, pa nemamo bijelu, možda plavu, a plava “nije pristojna”. Trk u trgovinu, kupi čestitku, i eto ti kuverte.
Slikovito opisano, tako otprilike izgleda doček svećenika na godišnji pohod obiteljima svojih župljana koji treba biti sve samo ne napetost.
Danas, na Ivandan, u vinkovačkim župama počeo je Godišnji blagoslov obitelji koji bi uglavnom trebao biti okončan do Sveta tri kralja.
Ono što stari običaji nalažu jest dočekati svog svećenika na vratima ili makar otvoriti ih širom čime šaljemo poruku iščekivanja i dobrodošlice u svoj dom.
Pristojno je, u slučaju da imamo psa ili macu u trenutku ulaska svećenika u kuću ili stan, udaljiti ih jer su oni životinjama stranci, a istovremeno postoji mogućnost i da se netko boji pasa, bilo da je riječ o svećeniku ili ministrantima, baš kao i kada vam dolaze prijatelji. Nikada ne znamo kako životinja u datom trenutku može reagirati premda ćemo reći da kontroliramo situaciju. Ne riskirajmo!
Ono što je svećenicima drago, primiti ih u prostoriju u kojoj se obitelj najčešće zajednički okuplja bio to dnevni boravak, kuhinja, blagovaonica. Tamo gdje provodimo najviše vremena, jer podsjetimo dom je tamo gdje obitelj, a blagoslov obitelji su njeni članovi na okupu, a ne zidovi kuće ili stana, potpuno bezvrijedni ako u njima nitko ne prebiva.
Poželjno je da u tih par minuta budemo svi na okupu. Ako je moguće, na stolu priredimo pšenicu, svetu vodu, upaljenu svijeću, raspelo i Sveto pismo. Ne zaboravimo, to je naša molitva, a svećenik je moli s nama, ne umjesto nas.
Budimo strpljivi, barem taj jedan dan u godini. Ako je prema rasporedu najavio da dolazi, doći će. Ako i pošalje nekoga druga, razumjet ćemo, ispomoć stiže kako bi svaka na vrijeme i prema rasporedu, ovih dana bila pohođena i blagoslovljena obitelj, uz zahvalu za godinu na izmaku i nakanu za novu.
Ako ste u zadano vrijeme izvan doma, svaki župnik ponudit će vam naknadni termin, samo se trebate javiti, poslije mise ili mailom, jer svaka vinkovačka župa ga koristi, provjereno.
I na kraju, kuverta! Ta kontroverza “berbe” koju ćemo svi odmah, čim je izašao prokomentirati. Đaba nam blagoslov tada.
Ono što ovih dana s oltara čujemo je, “primite nas i dolazimo! Nemojte biti opterećeni darom, on nije nužan, ni potreban, nitko to ne traži, blagoslov obitelji nema cijenu niti tarifu”.
Hoćemo li što dati ili ne, naša je dobra volja, ujedno i naš doprinos župi kojoj pripadamo, pa svakom na volju. Neka nam to ne bude izgovor ili ograničavajući faktor ne primiti svećenika u kuću. Bilo je i situacija kada svećenik nije htio kuvertu, vjerovali ili ne, pa smo “mu je tutnuli”.
Eto, rasporede ste vjerujemo, kao i mi dobili na vrijeme. Ako i niste, doći će ministranti dan ranije i staviti križić na vaš dom što je vidljiv znak da sutra primate svog svećenika.
Opustimo se i srcem doživimo pohod našoj obitelji zazvavši Božji blagoslov na sve nas i sve koji će pohoditi naš dom, uz molitvu i za one koji su u njemu prebivali, a preselili se u vječnost.
