A sad čitam! – jednogodišnji je projekt započeo u travnju prošle godine, na inicijativu voditeljica Županijskog stručnog vijeća Senije Komić i Mirele Klarić.
Cilj je utvrditi čitateljske navike učenika viših razreda, razvoj njihove međusobne suradnje kroz susrete online i uživo, poticanje čitanja, razmjena čitateljskog iskustva i znanja. Voditeljice su predstavile svoje ideje kroz projekt pokrenut na eTwinningu, a njihove su ideje naišle na plodno tlo.
Naime, u vremenima kada je tehnologija preuzela primat čitanju, a sve više problem predstavlja i nedostatak koncentracije, mentorice su odlučile mijenjati pristup kako bi čitanje ponovno učinili zanimljivim.
Prethodno su proveli veliku anketu na razini županija, a koja je imala za cilj istražiti navike i aktivnosti učenika u slobodno vrijeme.
“Anketu su ispunila 1321 ispitanika iz 25 škola. Iz uvodnog dijela ankete saznajemo kako mladi vole najviše vremena provoditi družeći se s prijateljima, njih 75%. Žalosti činjenica kako 49% ispitanika troši svoje vrijeme igrajući igrice, a samo njih 18% rado čita knjige u slobodno vrijeme. Kada je riječ o važnosti čitanja, 87% učenika čitanje smatra važnim. Dok većina njih ne zna objasniti zašto je dobro čitati, nadahnjuje odgovor jednog učenika; „Čitanje je važno zbog toga što se čitanjem proširuje rječnik osobe koja čita, ona postaje mnogo inteligentnija te racionalnija i učinkovitija u rješavanju problema i situacija“, ističe jedna od sudionica na projektu, učiteljica Mirjana Džakula iz OŠ Slakovci dodajući kako su mladi bili vrlo motivirani pri izricanju svojih stavova i razmišljanja.
Ispitanici priznaju kako njih 67% povremeno ili rijetko čita knjiga, a 25% ne čita nikada. Knjigu su zamijenile društvene mreže i videoigre. Kako bi privukli pozornost učenika, učitelji su iskoristili njihove digitalne kompetencije u tumačenju književnih djela.
“Mnogim se projektnim aktivnostima spajaju digitalne vještine učenika s omiljenim knjigama. Učenici izrađuju postere u canva alatu odgovarajući na pitanje zašto čitaju, stvaraju personaliziranu foto knjigu s omiljenim knjigama, izrađuju memeove s citatima i to su samo neke aktivnosti u kojima su pokazali svojim vršnjacima kako druženje s knjigom ne prestaje kada je pročitamo”, ističe Džakula.
Nadu ulijeva podatak da 54% ispitanika mjesečno čita 1-2 knjige, od toga njih 80% do knjiga dolaze posudbom u knjižnici, a 23% učenika kupuje knjige koje želi čitati. Ispitanici najviše čitaju pustolovne romane (51%), a nakon toga popularno-znanstvene (38%).
Zanimanje za lektiru i dalje je dvojbeno pa veliki broj učitelja i knjižničara posljednjih godina trudi se učenicima izabrati zanimljive, novije i čitljivije naslove.
“Pomalo zabrinjava priznanje ispitanika da 76% čita lektiru jer mora, a tek 21% jer voli čitati. Ono što veseli je priznanje učenika da 75% piše dnevnik čitanja samostalno dok ih 18% ponekad prepiše od drugih ili s Interenta”, kaže.
Ipak i kod mladih se usmena preporuka pokazala jednom od dobitnih kombinacija. Priznaju, na čitanje ih češće potiče preporuka prijatelja pa je jedan od zadataka projekta bio je snimiti proljetnu video razglednicu. Učenici su trebali ukratko predstaviti omiljenu knjigu te pročitati dio koji im je najzanimljiviji i to sve napraviti u prirodi. Poslane su videozapise učitelji objedinili te stvorili zajedničku književnu turističku kartu.
Dobrom knjigom mladi ocjenjuju onu u kojoj uživaju čitajući (69% ispitanika) jer tada nauče nešto novo (50% ispitanika), 68% njih privući će zanimljiva tematika dok njih 50% jer ih je knjiga nasmijala i razvedrila.
Časopisi su još gore prošli u anketi jer ih svega 46% učenika povremeno čita, a 43% nikada. Oni koji ih čitaju uglavnom to čine jer ih zanima određeno područje – sport, film ili glazba. Mladima je, glavni izvor informacija za istraživački rad internet i to za njih 55%, a svega 6% koristi enciklopedije i priručnike.
Ovim se projektom pokazalo kako samo malo drugačiji pristup knjigama i poticanju čitanja pozitivno utječe na djecu.
“Učitelji i knjižničari uključeni u projekt pružili su svojim učenicima mogućnost da istraživanjem i pronalaženjem podataka razvijaju svoju osobnost i rastu u emocionalnom, intelektualnom i društvenom smislu. Istovremeno su pokazali da vode računa o svojim učenicima jer nema dvojbe da dijete koje čita stvara sebi bolju poziciju u društvu razvijajući kritičko razmišljanje te bolje prosuđuje u donošenju važnih životnih odluka,” zaključuje učiteljica Mirjana Džakula nakon okončane prve aktivnosti projekta.
