Nekada su naši stari viškovima hranili svinje. Danas je slavonski čvarak delicija koja zapadno od Slavonije postiže cijenu blizu 200 kuna po kilogramu. Neki tvrde i do 400 što ga svrstava u rang skuplji od drniškoga pršuta. U jednom trgovačkom lancu u Vinkovcima, naišli smo na XXL pakiranje od 300 grama po cijeni od 33.99 kuna.
Komadići topljenog slavonskog sala danas su skuplji od kulena i šunke, a cijena će im biti još paprenija, kažu mesari.
Sa svojevrsnim podsmijehom komentiramo kupnju čvaraka u trgovinama koje, ruku na srce, nude industrijsku preradu. Kažu i to je do ukusa.
U Dalmaciji primjerice vole delikatesne jer su više iscijeđeni i imaju manje masti.
Nema nama do domaćeg čvarka. Zna se što je u Slavoniji pravi čvarak, ali nema čvaraka bez prave masne slavonske svinje. Nema ni slanine, a cijena masti u rangu je litre ulja već duže vrijeme. Vjerojatno iz tih razloga, čvarci su sve traženija mesna prerađevina čijim prženjem u kotluši na svinjokoljama topimo mast, a ostaje on kao nusproizvod za kojim su poludjeli gotovo svi koji nemaju tradiciju svinjokolja kao što ju imamo mi. Svinje su sve tanje i imaju sve manje slanine. Nekad su to bile debele svinje s 2-3 prsta slanine, a sada nemaju niti jedan prst. Za pravi čvarak treba slanina s leđa, a nje je najmanje na svinji, priča mesar.
Nekada hrana za sirotinju, danas joj tepaju nazivom slavonski tartuf. Neki ga vole tankog i hrskavog kao čips, drugi kažu reži na trećinu prsta, ali nemoj po prstima. Stari štosevi sa svinjokolja.
U odnosu na prošlu godinu, skuplji su, kažu oni koji kupuju, još 20 posto, a OPG-ovci dodaju, poskupjet će za dodatnih 25 kuna po kilogramu. Jer svinje su sve manje masne, a žirovanje je prošlo svršeno vrijeme sačuvano u stihovima pjesme kao podsjetnik na vremena kada su i životinje, i ljudi bili zdraviji i živjeli u skladu s prirodom koja nije poznavala pojam ovakvog zagađenja.
Trendovi se mijenjaju i u prehrani. Danas nam preporučuju prženje na ulju, pa kokosovo, pa maslinovo, sutra na masti. Treba slušati starije i mudrije. Oni će reći najprirodnija i organizmu najpotrebnija energija unosi se hranom podneblja na kojem živimo.
