Uloga čaje centralna je figura gotovo svake slavonske svadbe. Kako je uopće započeo svoj put u ulozi čaje, koje su mu sve zadaće tijekom jedne svadbe, ali i što za njega znači čuvanje tradicije pitali smo Brunu Andrijanića, Vinkovčanina čije ime često čujemo kod mladenaca kad požele imati čaju u svojim svatovima.
Bruno je do uloge čaje došao sasvim spontano. Prvi put našao se u toj ulozi na svatovima brata svog prijatelja, koji je upravo njega poželio za čaju.
„To mi je tada bilo veliko iznenađenje, ali i veliko povjerenje koje nisam želio iznevjeriti”.
Baš ti prvi svatovi, koje je vodio vrlo mlad, obilježili su početak njegova puta i donijeli mu titulu jednog od najmlađih čaja, za koju vjeruje da je i danas nosi jer ne poznaje mlađeg kolegu koji se bavi tim poslom. Uloga čaje, ističe Bruno, puno je više od same zabave ili vođenja programa.
„Čajo koordinira običaje, povezuje obitelji, vodi raspored dana, brine da sve ide svojim tijekom i često rješava situacije koje gosti ni ne primijete. Ukratko – čajo je osoba koja drži cijeli dan pod kontrolom”.
Kroz godine vođenja svatova prošao je brojne različite priče i iskustva, a svaki novi događaj nosi posebnu odgovornost. Posebno su mu dragi običaji koji okupljaju obitelj i nose snažnu emociju, poput ispraćaja mladenke ili trenutaka kada se spajaju dvije obitelji. Primjećuje kako mladenci danas žele spojiti tradiciju i moderan pristup – žele zadržati slavonski identitet i običaje, ali u nešto opuštenijem obliku prilagođenom gostima i današnjem vremenu. Najveći izazov u ovom poslu, kaže, upravo je odgovornost:
„Svadbeni dan nema ponavljanja i mladencima ostaje uspomena za cijeli život. Potrebno je istovremeno pratiti običaje, voditi program, prilagoditi se različitim ljudima i reagirati na nepredviđene situacije, a pritom zadržati dobro raspoloženje među gostima”.
Bruno vjeruje kako je tradicija iznimno važna jer čuva identitet ljudi i kraja iz kojeg dolaze. Smatra da se običaji mogu prilagođavati vremenu, ali da je važno sačuvati njihovo značenje. Upravo zato, kaže:
„Generacije danas sve više cijene autentičnost i upravo zato postoji interes za očuvanjem starih običaja”.
Kroz godine sudjelovao je na različitim manifestacijama i događanjima vezanima uz tradiciju. Posebno ističe priču o crvenoj jabuci, simbolu koji je nekada imao važno mjesto uudvaranju, poštovanju i ljubavi.
„U slavonskoj tradiciji crvena jabuka simbolizira iskrenost, poštovanje i prihvaćanje, a upravo sam taj običaj predstavio ove godine na manifestaciji Mladost i ljepota Slavonije kako bi približio dio slavonske baštine i podsjetio koliko su nekadašnji običaji imali duboko značenje u svakodnevnom životu i međuljudskim odnosima”.
Upravo ta ista crvena jabuka bila je i simbol prošlogodišnjih Vinkovačkih jeseni.
Za kraj ističe kako uloga čaje nije samo posao, nego odgovornost i način čuvanja kulturne baštine.
„Najveća nagrada mi je kad mladenci nakon svadbe kažu da su mogli bez brige uživati u svom danu. Tad znam da sam svoj „posao ”odradio kako treba”, zaključio je Bruno.
