Kakav bih ja to bio čovjek ako kažem da mi je žao što sam branio svoju domovinu? Sve bih ponovio! Govori nam brigadir Petar Ćavar dok je s preživjelim suborcima polagao vijenac podno spomenika hrvatskim braniteljima. Okupili su se kako bi obilježili 33. obljetnicu 2. bojne 3. Gardijske brigade ZNG Kune Vinkovci koja mu je, kaže, donijela najljepše trenutke života, unatoč tragičnim posljedicama.
„U sjećanju su mi najviše ostali prijatelji i ta naša odluka da ćemo braniti domovinu, da je to naš izbor, da ćemo učiniti sve što je u našoj moći, iako nismo imali vojnička znanja. Imali smo potrebu sačuvati naš dom i onima koji ga otimaju i razaraju reći da ne mogu postići uspjeh jer mi tu živimo, tu su naši djedovi, naše obitelji. Ponosan sam na sve moje kolege jer su riskirali svoj život, odrekli se budućnosti, s jednim ciljem koji nije veći od ljubavi prema prijateljima i domovini. To je nešto što me odredilo. Činili smo puno, a ništa nismo očekivali zauzvrat”, sažima Ćavar, pripadnik Kuna od njezinih samih početaka.
Te 1991., sa samo 21 godinom, svoj ratni put započeo je i Đuro Kovačević, jedan od tek dvojice preživjelih iz “štafete smrti”, uz Ivicu Jurčana.
„Četiri napada smo preživjeli, peti je bio najgori i Bogdanovci su pali. Nas 11 je krenulo u proboj i kod Marinaca smo naišli na minsko polje. Jauci i zapomaganje se čulo sa svih strana, dozivali smo se međusobno da vidimo tko je živ. Osam dana sam tamo ležao, spasio me branitelj koji se probijao iz okupiranog Vukovara i slučajno naišao na ranjene. Skoro pet mjeseci sam potom bio u bolnici, a nakon svega vraćam se u Nuštar i idem na terene od Bosne i Hercegovine do zadarskog zaleđa. U uniformi sam bio do kraja rata”, priča nam Kovačević, podsjećajući i na dokumentarni film „Štafeta smrti” snimljen u spomen na ovu hrabru 11-oricu.
Danas je, dodaje, puno osjećaja izmiješano. Zadovoljstvo jer su puno toga postigli, a nezadovoljstvo što su mnogi dečki poginuli, umrli i dignuli ruku na sebe.
Prema podacima koje nam je dao Damir Dujić, predsjednik Udruge ratnih veterana 3. brigade Zbora narodne garde Kune Vinkovci, druga bojna broji 71 mrtvog i sedam nestalih, trojicu u Ceriću, trojicu u Ilači i jednog u Bogdanovcima.
„Mi smo bili prva profesionalna postrojba na ovom prostoru. 22. travnja 1991. Državni vrh donio je odluku da se ustroji formacija koja će biti profesionalna i koja će biti prethodnica hrvatskoj vojsci. Nismo se razdužili s Beogradom, pa je državni vrh donio odluku da se pri MUP-u ustroje četiri gardijske brigade – Tigrovi, Gromovi, Kune i Pauci”, pojasnio je Dujić.
„Prije svega, važno je istaknuti njihov doprinos u obrani naše Slavonije, ali i cijele Hrvatske, značajan je doprinos pripadnika ove brigade u očuvanju suvereniteta naše Domovine. Danas kada smo se okupili kako bi odali počast nestalim i poginulim hrvatskim braniteljima, bitno je zahvaliti što su nam dali mogućnost da živimo u slobodnoj državi i što ju ostavljamo u nasljeđe novim generacijama. Hvala na svemu što su učinili i što su nam omogućili da gradimo bolje Vinkovce i bolju Hrvatsku”, poručio je na polaganju vijenaca Josip Romić, zamjenik vinkovačkog gradonačelnika Josip Romić.
Svoju potporu preživjelima te počast onima koji dali svoje živote za Hrvatsku odao je župan Vukovarsko-srijemske županije, Damir Dekanić.
„Dobro je da se nalazimo u ovakvim prigodama da im još jednom se poklonimo i odamo počast, da se prisjetimo onih koje smo poznavali, s kojima smo provodili život. Dok god nas ima ovdje dobro je. Mislim da među nama ovdje ima jako puno onih koji su, ne samo u ratnom vremenu nego i poslije, pokazali kako se voli Hrvatska i kako se može doprinijeti razvoju društva”, kazao je župan.
