Lačni Franz je slovenski pub rock sastav popularan u Jugoslaviji 80-ih godina prošlog stoljeća. Bend je osnovan u Mariboru u lipnju 1979. Naziv grupe, znači gladni Franz, kao paralela na osobu iz knjige ‘Kvaka 22’, Hungry Joe i njegovu glad za rock glazbom.
Lačni Franz je sebe smatrao lokalnim sastavom iz provincijskog grada. Zoran Predin, vođa sastava, pisao je tekstove od uznemiravajućih balada (Ne mi dihat za ovratnik, Lipa zelenela je), preko ljubavnih pjesama (Čakaj me, Naj ti poljub nariše ustnice), sve do pjesama sa socijalnom i političkom tematikom (Praslovan, Naša Lidija je pri vojakih). Dok su se njihovi ‘prethodnici’ iz sastava Buldožer bavili divljim humorom, pjesme Lačnog Franza bile su ispunjene s auto ironijom, čak kad su opisivali i mračne teme. Okosnicu sastava činili su frontman i tekstopisac Zoran Predin i gitarist Oto Rimele. Najuspješnije razdoblje u radu benda bilo je tijekom 80-ih, kada objavljuju albume ‘Ikebana’ (1981), ‘Adijo pamet’ (1982), ‘Ne mi dihat za ovratnik’ (1983), ‘Slon med porcelanom (1984), ‘Na svoji strani’ (1986. Ujedno je to bio zadnji album snimljen u originalnoj postavi), ‘Sirene tulijo’ (1987), ‘Tiha voda (1989.) te ‘Zadnja večerja’ (1994). Potom band 1997. godine objavljuje zvanični razlaz.
Ipak, nakon što su se prošle godine ponovno okupili te održali više koncerata, prije nekoliko dana na vidjelo izlazi posve novi album, deveti po redu nazvan ‘Svako dobro’ (Croatia Records).
U vrijeme neaktivnosti objavljeni su mnogobrojni kompilacijski albumi između kojih se ponajviše ističe ona naslovljena ‘Kaj mi brez nas’ originalno objavljena 1989. godine.
Gotovo da je riječ o savršenom presjeku gotovo besprijekorne karijere banda od 1981. go 1989. godine iako mi ni do danas neće biti jasno kako svoje mjesto na njoj nisu našle ‘Ne mi dihat za ovratnik’ i ‘Naj ti poljub nariše ustnice’. Izuzmemo li tu činjenicu ‘Kaj bi mi brez nas’ je definitivno ultimativno djelo koje će ostati zapamćeno kao najbolji pa i kvalitativno najcjelovitiji presjek najznačajnijeg dijela karijere ovog slavnog slovenskog banda.
Osim Zorana Predina, jedine konstante banda, na ovih četrnaest snimaka čut ćemo kako se na gitarama izmjenjuju Oto Rimele i Milan Prislan, na basu Zoran Stjepanovič i Sašo Stojanovič, na bubnju Damjan Likavec i Andrej Pintarič. Sve klavijature odsvirao je Mirko Kosi a konge Nino Meruškič.
Produkciju prvih sedam pjesama (1981-1984) potpisuje Boris Bele iz Buldožera a ostatak sam bend.
Popis pjesam: Lačni Franz / Praslovan / Včasih kak pajac kriči / Kaj bi mi brez nas / Bela simfonija / Prosim, pazi da mi ne pohodiš podočnjakov / Jutri bom pujsa razbil / Čuvstveno stanje mlade krave, druge največje slovenske živali / Ko si rdeče zvezde šivala / Sirene tulijo / Čakaj me / Ja bom do smrti živel / Tiha voda / Gremo v nebesa.
Izdavač: Helidon, 1989.
