Iako već dugi niz godina radi kao učitelj edukacijski rehabilitator, početkom ove godine Martina Boričić Martić ostvarila je svoju želju za individualnim pomaganjem djeci i roditeljima te osnovala Centar MartA, obrt za edukaciju i savjetovanje. Roditelji mogu dobiti odgovore na sva pitanja koja ih muče, a djeca kroz podršku i igru imaju priliku ostvariti svoj puni potencijal.
Martina je odrasla u obitelji privatnika i znala je samo jedno – da ne želi biti privatnik. Međutim, za vrijeme studija maštala je o individualnom radu s djecom i savjetovanju roditelja i život ju je odveo upravo u tom smjeru, pa je u siječnju ove godine odlučila napraviti veliki korak i pokrenuti Centar MartA. Do tada je svoju želju prema individualnom radu “hranila” radeći honorarno u raznim udrugama, a godinu dana i u udruzi Vukovarski leptirići.
“Marta je obrt za edukaciju i savjetovanje koji nudi usluge edukacijsko rehabilitacijske podrške, terapije igrom, savjetovanja roditelja te savjetovanje i edukaciju stručnjaka. Edukacijsko rehabilitacijska podrška namijenjena je djeci i mladima s poteškoćama u razvoju, dok je terapija igrom namijenjena djeci i mladima s i bez poteškoća. Cilj je pružiti pravovremenu intervenciju djeci s teškoćama u razvoju kako bi razvila svoj puni potencijal bez obzira na vrstu i stupanj teškoće”, pojašnjava nam 33-godišnja Martina, magistrica edukacijske rehabilitacije i praktičar terapije igrom u superviziji.
Kako je i sama majka Karla i Dunje, smatra da je važno pružiti podršku djeci i mladima koji imaju određene poteškoće u emocionalnom razvoju, prolaze ili su doživjeli određenu vrstu traume te djeci čija ponašanja okolina tumači kao problematično i nepoželjno. Njezina želja je, napominje, pruži
ti i podršku svim zabrinutim roditeljima čak i kada njihova djeca nemaju vidljivih teškoća. Marta već sada ima nekoliko svojih “malih” klijenata i njihovih obitelji.
“Ako pitate djecu neki će reći kako je „teta Tina“ dobra i ima dinosaure, bebe i pijesak, ali sigurno ima i onih koji će reći kako sam stroga i stalno pitam koja je to boja, glas ili broj. Za roditelje volim vjerovati kako će reći da je Marta mjesto na kojem su dobili odgovore na pitanja koja ih muče, podršku koja nedostaje i utjehu kada su je trebali”, rekla je Martina.
Posao edukacijskog rehabilitatora radi 10 godina, posljednje dvije godine radi i posao praktičara terapije igrom i svakodnevno se susreće s obiteljima kojima je samo trebala podrška, sustavna i pravovremena. Kako kaže, svjedoci smo porasta broja djece s poteškoćama, sve je više djece urednog razvoja koja pokazuju neke simptome bolesti mentalnog zdravlja, roditeljstvo nikada nije bilo izazovnije, a sustav odgovara sporo i lijeno. Sigurna je kako ovaj mali centar neće promijeniti živote stotina ljudi niti natjerati sustav na ubrzanje, ali može biti promjena kojoj težimo. Krajnji cilj je izgraditi mjesto za obitelj – ono koje će brinuti o svim dionicima procesa rehabilitacije.
Uz sve to, Martina je i jedna od osnivačica Inicijative edukacijski rehabilitatori – ključ inkluzije, čiji je cilj osvijestiti javnost o važnosti uloge edeukacijskog rehabilitatora u modernom društvu i promovirati struku. Inicijativa djeluje trenutno kroz svoju Facebook stranicu, ali u planu su i veći projekti od kojih je prvi simbolično obilježavanje Nacionalnog dana edukacijskih rehabilitatora 1. ožujka. U sklopu toga, Martina priprema nekoliko popratnih tekstova o poslovima edukacijskih rehabilitatora kako bi ukazala na njihovo značenje u zajednici, osobito jer oni svojim znanjem uklanjaju predrasude prema djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom u cijelome društvu.
“Broj klijenata koji mi se javlja govori mi kako je Marta potrebna djeci i roditeljima. Na pragu smo da kao društvo prerastemo ideju da je roditeljstvo lak posao koji se odvija pod parolom “I nas su tako pa što nam fali“. Roditelji su danas obrazovani ljudi koji prate dostupne informacije o pozitivnim promjenama u roditeljstvu i odgoju. Ipak, potražiti stručnu pomoć još uvijek je malo teško i izaziva određenu vrstu nelagode”, rekla je i dodala kako je upravo to snaga Marte – pružiti potrebnu podršku na jednom mjestu.
Kako radi terapiju igrom, jako puno vremena provodi igrajući se na podu i u tim trenutcima osjeća se potpuno svoja, a posebno ju veseli kada vidi napredak djece. Ističe kako je osjećala strah i uzbuđenje kada je odlučila registrirati obrt, ali kako uz posao u Marti ima i svoj stalni posao učitelja edukacijskog rehabilitatora u osnovnoj školi, odluka je bila lakša. Trenutno radi u prostorima OŠ “Antun Gustav Matoš” Vinkovci, a od ožujka rad nastavlja u Poduzetničkom inkubatoru.
“Prva ideja je bila nazvati centar „Igroteka“, ali tako se zove moja izvannastavna aktivnost, pa mi to nije bilo fer. Jedan dan mi je prijateljica predložila neka se zove mARTa gdje će A biti asocijacija, R kao rehabilitacija i T kao terapija. Međutim, za mene je to odmah bila MartA, jednostavno sam to ime odmah osjetila kao svoje i tako je ostalo”, pojasnila je kako je došla do ideje za ime, a dodaje i kako ima puno planova za budućnost. Planira još neke edukacije koje će ovoga puta biti usmjerene na roditelje i koje će ju ojačati u kompetencijama savjetovanja i odgoja djece.
“Nadam se da će Marta imati još neke članove tima, prije svega osobu koja će moći pružati psihoterapijsku pomoć roditeljima i drugima. Trenutno radim na tome da moja obitelj i moj prvi posao u školi budu usklađeni s poslovima u Marti. Zahvaljujući podršci koju dobivam od obitelji, prijatelja i kolega to i uspijevam”, dodala je Martina.
