Prije nekoliko dana obilježili smo Dan jabuka, učenici mirkovačke osnovne škole tim su povodom obradovali starije i nemoćne u Domu svojim pismima i jabukama, a mališanima u Andrijaševcima podijeljene su u znak zdravog načina života i potpore lokalnim proizvođačima. Svima nam je dobro poznata uzrečica „Jedna jabuka na dan, tjera doktora iz kuće van“, a govori o blagodatima ovog ploda za naše zdravlje.
Listajući arhivu Vinkovačkog lista, naišli smo na članak o nekadašnjoj najvećoj plantaži jabuka u Europi, ponosu vinkovačke privrede. „Svud uokolo, kao talasasto more prostire se voćnjak. Jabuke, rumene i zlatne jabuke. Nepregledan, maštovito zamišljen i ostvaren na krajnjim istočnim izdancima slavonskog sredogorja. Ljeska se mlako jesensko sunce na svelim narančastim i purpurnim listovima. Bogati plodovi zemlje i ljudskog mara već su obrani vještim, otvrdlim prstima berača“, napisano je davne 1969. godine.
Na Borincima su tada rasle jabuke koje su se izvozile u sve velike gradove na području bivše države – Zagreb, Split, Beograd, Ljubljanu, a o velikom uspjehu govore i brojke. Ukupni prihod tadašnjeg Kombinata „Borinci“ iz godine u godinu imao je visoku stopu rasta. U društvo milijardera ušao je 1965., dvije godine nakon ostvarili su ukupan prihod od 1,6 milijardi starih dinara, a ta se brojka samo godinu dana poslije povećala na 3,6 milijardi.
„Valja napomenuti da je ovakav tempo porasta ostvaren isključivo u ovom kolektivu – bez ikakvih integracija s drugima“, navedeno je u članku s podatkom da je te iste godine bilo zaposleno 270 stalnih radnika, a ako bi se toj brojci pridružio broj i onih zaposlenih na određeno vrijeme, s njima je prelazio tisuću, a u berbi jabuka 1969. sudjelovalo je preko četiri tisuće radnika iz gotovo svih mjesta vinkovačkog područja.
A kako ne bi sve ostalo na pukim brojkama i podacima, za kraj vam donosimo ulomak iz knjige dojmova posjetitelja pod nazivom „Plantaža Borinci – dio savršenstva“ u kojemu se navodi što su Borinci značili našem kraju – „Za prosvjetnog radnika iz Slavonije plantaža predstavlja oživotvorenje Mrtvih kapitala iz djela Josipa Kozarca, za članove kolektiva Nogometnog kluba „Sarajevo“ ona je dio savršenstva, a književnik i akademik Dragutin Tadijanović samo je: jedan od mnogih koji se dive jedinstvenom voćnjaku“.
