Višnja Ivanšić iz Gradišta čuvar je uspomena u pravom smislu te riječi! I to onih od prvih dana života. Primalja s 18 godina iskustva u Općoj županijskoj bolnici Vinkovci gotovo svakodnevno uspijeva povezati svoje dvije velike ljubavi – rad s bebama i umjetnost fotografije. Nježnim i pažljivo osmišljenim fotografijama novorođenčadi čini vječnima njihove prve trenutke, prve emocije, prve ekspresije…
Ono što joj je dugo bila želja, sada je stvarnost. Fotografirati novorođenčad Višnja je htjela još kad su njezina djeca bila mala, no dovoljno vremena nije imala, kao ni adekvatne edukacije o tome.
„S obzirom da sam primalja, bebicama sam stalno okružena. Svaki porod i svaki njihov prvi zagrljaj, osmijeh i emociju doživljavam i proživljavam s njima. Spremam uspomene, one najljepše, na prve dane života malenih bebica, u starosti oko 7 do 20 dana, u najljepšim pozama, koristeći minijaturne rekvizite poput košara, krevetića, foteljica i slično“, priča nam naša 39-godišnja sugovornica.
Fotografiranje novorođenčadi je, dodaje, dosta delikatan posao. Oni su maleni, ne mogu držati glavu sami, poželjno je i da spavaju pa je potrebno dosta truda i vještina kako ih namjestiti u najbolji položaj, a da pritom budu sigurni. Višnja cijeli proces pokušava olakšati koliko god je to moguće pa ih fotografira u njihovom domu. „Jednostavno radi udobnosti i komocije majke koja je odradila lavovski posao donoseći svoju bebicu na svijet, a ima želju za ovakvim uspomenama. Ovako ne mora sjedati u auto i dolaziti u studio“, ističe.
Ono što je potrebno da bi fotke ispale upravo onako kako su zamislili Višnja i novopečeni roditelji najprije je njihovo povjerenje u nju kao fotografa, povjerenje da je bebica u sigurnim rukama. Slijedi puno strpljenja i opuštenosti jer su bebe, napominje Višnja, pravi radari za osjećaj nervoze. Dosta je tu i rekvizita, rasvjeta i naravno, kamera. Neke poze se rade iz više dijelova odnosno fotografije se sklapaju iz dvije ili više u jednu, kao što su primjerice one gdje rukice drže ispod brade ili kao sjede.
Nije prošlo puno vremena otkako se odvažila na korak i dosad je fotografiranje odradila s desetak bebica. Prvo su to bile bebice od kolegica i rodbine, a kasnije su se javljale i druge mame. Dosta dugo je samo istraživala, učila, planirala i pripremala, a tek onda krenula. Smatra da je, kao i u svakom poslu ili hobiju, za kvalitetan rad potrebna trajna i kontinuirana edukacija i dograđivanje znanja. Dala si je truda, upisala edukaciju, tako je da Višnja Ivanšić vjerojatno jedina u Vukovarsko-srijemskoj županiji koja ima certifikat za fotografiranje novorođenčadi.
„Certifikati su sa online masterclassa od jedne od najpoznatijih svjetskih newborn fotografa, Ane Brandt. Riječ je o višesatnom predavanju o načinima poziranja i osvjetljenja koje ne smije biti jako niti se smije koristiti bliceve, o kutevima fotografija do komunikacije s roditeljima i postavljanja opreme i rekvizita. Newborn fotografije su jedne od najdelikatnijih jer većina poza i fotografija su rađene iz više slika spajanih u jednu. Najbitnija je sigurnost bebice u svakom pogledu. U Zagrebu edukacije drži kolegica Anika, želja mi je jednoga dana prisustvovati i njezinoj”, kaže.
A koliko su mališani „zahtjevni“ klijenti? „Neki manje, neki malo više. Uglavnom, što su “mlađi” pospaniji su, opušteniji i lakše je postići sve pozice s njima. Bitno je da su siti, da im je toplo (jako toplo) i sa što manje naglih pokreta, onda su za apsolutno svaku suradnju“, pojašnjava nam ova primalja iz Gradišta kojoj u svemu pomaže najstarija kći Tamara.
Priča nam kako je najviše posla u pripremi, što opreme što rekvizita te u obradi fotografija. Uživa u svakom trenutku, ali nunanje, uspavljivanje i fotografiranje su joj prvi najdraži dio, a na kraju kao šlag na torti dolazi zadovoljstvo roditelja gotovom obrađenom fotografijom. Veliku ulogu u svemu ima i kulisa za koju Višnja inspiraciju pronalazi na internetu, u raznim grupama newborn fotografa, iz vlastitih misli, sugestija najbližih pa i želja samih roditelja.
„Oni požele, ja se trudim realizirati. Dio su aktualni rekviziti, većinom ručno rađeni od strane supruga, a ostalo su i digitalne pozadine uklopljene u photoshopu. Što se tiče malih Šokaca, tu sam htjela napraviti nešto naše, što nitko nigdje u svijetu nema. Uskočila je svekrva s voljom da mi naštrika najmanje špenzle koje valjda postoje“, ispričala nam je Višnja zaključivši kako bi voljela kada bi se njezin rad prepoznao kao dobar i da stvara što više ovako lijepih uspomena jer, oni stvarno tako brzo odrastaju, a fotografije su vječne.
