Zakrivljena crna kapa, čađavo lice, škiljavi pogled s krova dok kroz dimnjak spušta kuglu prve su asocijacije na dimnjačara. Stare narodne kažu da donose sreću, ona je veća ako se uhvatimo za gumb, a pršti i iz svakog njihovog osmijeha ‘na bijelo’. Iako s punim rukama posla u sezoni grijanja, vinkovački momci u crnome uspjeli su s nama podijeliti tajne svoga zanata.
Prijeka su potreba, no susreti s dimnjačarima sve su rjeđi. Na vinkovačkom području trenutno ih je devet, a svi su zaposleni u Dimnjačarskom obrtu Eko-dim. Jedan od onih koji donosi čistoću dimnjaku i toplinu u dom je i Nikola Marić iz Bršadina koji je u ovom poslu već 20 godina. Tvrdi kako biti dimnjačar može ponekad biti naporno, no uglavnom je to poseban i zanimljiv zanat.
„S jednog terena na drugi, iz jedne kuće u drugu. I tako već godinama. Održavamo ispravnost dimnjaka, čistimo ih, a ljudi nas najviše zovu zbog začepljenja pa idemo na probijanje. Nekad se namučimo dok ga ne odčepimo ili nam bude otežan pristup dimnjaku, no sve ostalo nije mi teško“, upoznaje nas Nikola sa svakodnevicom jednog dimnjačara, u ime ekipe koja nije bila toliko raspoložena stati pred naš mikrofon.
U odnosu kada je tek počeo raditi, dodaje, količina posla ostala je otprilike jednaka. Dimnjak je dimnjak, posao je isti, napominje. Priča nam da se s pohvalama susreću na svakom koraku, uz neizostavno hvatanje za dugme. „Čim nas ugledaju ljudi traže dugme, ako ga ne pronađu – uhvate se za moje!“, smije se Nikola.
Ruke i lice budu garavi, ali srce ostaje čisto, reći će nam vesela sedmorka koja u dimnjacima nerijetko nailazi i na mrtve ptice, plastične vrećice, sve što vjetar ili životinja tijekom ljeta navuče u njega. Ali, ne žale se. Netko i to mora, spremno tvrde.
Redovno održavanje i čišćenje dimnjaka čini glavninu posla, ali tu su još i odštopavanja, spaljivanje i vađenje čađe, provjera i čišćenje ventilacijskih i sličnih uređaja, kontrola ložišta, ispitivanje emisije plinova te drugi poslovi koji sprječavaju opasnost od požara, eksplozija, trovanja i zagađivanja zraka kako zbog neispravnosti dimovodnih objekata i uređaja za loženje ne bi bilo štetnih posljedica. Nerijetko ih zovu i zbog pčela ili stršljenova nastanjenih u dimnjaku.
Vinkovački dimnjačari godišnje očiste oko 20 tisuća dimnjaka na sve vrste goriva, tvrdi vlasnik Eko-dima, Hrvoje Horvat. „Čađavim“ poslom bavi se već 29 godina kroz koje se neke značajne promjene u poslu nisu dogodile.
„Sve je to otprilike ostalo isto, iako se opseg posla pomalo smanjuje jer korisnici prelaze na nove kondenzacijske plinske uređaje. Osim toga, manje je i samih korisnika“, pojašnjava Horvat poručujući da samo ispravno izveden, pregledan i očišćen dimnjak je sustav grijanja koji se može koristiti na siguran i pouzdan način.
Reći ćemo i kako se srednjoškolski obrazovni program dimnjačar može još upisati jedino u Obrtničkoj i industrijskoj graditeljskoj školi u Zagrebu, a provodi se i u sustavu obrazovanja odraslih.
