Page 13 - Vinkovački list - 22. studeni 2019.
P. 13
AK, 22.11.2019. VL PREDSTAVLJA 13
Viktor i Ana Kuzmanović i njihovih 70 godina braka poticaj su za obitelj, ali i njih same jer kako ističu nitko ne misli o tome koliko brzo vrijeme prolazi
Ana redovito današnjoj Dugoj ulici bilo nas je 30
odlazi na do 35 i najviše smo šili uniforme
tržnicu za željezničare, policajce i šumare,
srijedom i ali i sve drugo što je bilo potrebno
subotom i za građanstvo. Odavde sam
uvijek kupuje početkom 80-ih otišao u prijevre-
kod istih, menu mirovinu”, priča nam Viktor
prodavača, a Kuzmanović koji je kao mladić
sve kupljeno prvo nogomet igrao za vinkovač-
sama nosi ku Slogu, da bi potom godinama
kući gdje bio i član Cibalije nakon spajanja
vrlo rado ta dva kluba u jedan, nakon rata.
priprema “Igrali smo tada nogomet jer smo
ručak za to voljeli, a ne zbog novca. Bili bi
obitelj sretni kada bi za nagradu dobili
večeru. Sjećam se da je često na
Mladima danas gostovanja s nama išao vinkovač-
ki mesar Karlo Ferderber, veliki
nedostaje skromnosti i zaljubljenik u nogomet, koji bi nam
ponio malo konjske salame i to bi
međusobnog uvažavanja nam bio ručak poslije utakmice.
Ovom legendarnom nogometašu nikako nije jasno kako današnja djeca ispred Jednom prilikom, kada smo išli
lijepog sunčanog dana na travnatom igralištu biraju mračnu sobu i računalo igrati u Bosanski Brod, rekao nam
je da nas časti večerom ako pobi-
Poznavatelji nogometnih u najstarijem europskom gradu. treba biti skroman, bez pretje- registrirali 9. srpnja 1949. jer jedimo i to je za nas bio nesvaki-
prilika u Vinkovcima, naročito Posjetili smo ih tom prigodom i iz rivanja i trčanja za nečim što će tada je takav bio običaj, ali moja dašnji događaj. Opremu smo sami
svega onoga vezanog uz naj- prve ruke saznali kako je u Vin- mu narušavati unutarnji mir i majka vjenčanje nije priznava- sebi kupovali, poslije utakmice
popularniji sportski kolektiv u kovcima bilo živjeti, raditi, ali i sklad. Danas ljudi imaju sve, a la dok nije obavljeno i u crkvi. nosili kući na pranje i nije se
gradu na Bosutu, vinkovačku igrati nogomet prije gotovo 80 opet su tako nesretni i stalno Viktor je, sjećam se, naručio svih nikada dogodilo da nismo čisti i
Cibaliju, rado se kroz razgovor godina. Oboje su za svoje godine žele nešto što ne mogu imati, ne osam fijakera koliko ih je tada bilo uredni na utakmici. Danas igrači
prisjećaju brojnih legendi kluba iznenađujuće vitalni, sami brinu o znaju uživati u onome što im je u Vinkovcima, došli su po nas kući ne znaju kuda bi sa sobom, što bi
i velikih igrača koji su gradili sebi, a baka Ana redovno, srijedom pred nosom”, ističu Kuzmanovi- i provezli nas i naše goste cijelim sve zahtijevali od svojih klubova, a
temelje slavne prošlosti. i subotom, odlazi sama na tržnicu. ći. Baka Ana prvo je radila kao gradom. Sam je sebi sašio lijepo igraju bez srca i ljubavi”, objašnja-
Bez problema sjećaju se do detalja službenik na željeznici, potom u odijelo, a ja sam imala haljinu va. Našem domaćinu nikako nije
Franjo Sorčik događaja iz djetinjstva, mladosti Mirovinskom, a poslije u Spačvi posebno za ovu prigodu šivanu” jasno, napominje, kako današnja
franjo.sorcik@novosti.hr i radnog vijeka, imena osoba koja gdje je dočekala i mirovinu 80-ih kaže baka Ana, uz opasku kako djeca ispred lijepog sunčanog
u njihovim životima nešto znače, godina. “Kod matičara smo se ne razumije današnje svatove od dana na travnatom igralištu
Jedan od njih je i Viktor Kuz- važnih datuma. Oboje su rođeni 500-600 ljudi, jer nekada je to bilo biraju mračnu sobu i računalo, a
manović, legendarni “half” dvaju u rujnu, Ana 1928., a Viktor 1925. Treba se čovjek i puno skromnije, u jednoj sobi, ne razumije ni roditelje koji im
vinkovačkih nogometnih klubova, godine. Svoju vitalnost i dugo- proveseliti, uživati u samo rodbina i najbliži prijatelji. tako nešto dozvole. Iako u poznim
koji je danas najstariji živući vječnost, kako kažu, ponajviše životu, društvu, ali u “Život smo proveli skromno, ali godinama, Ana redovito odlazi
igrač Cibalije. Viktor Kuzmano- duguju umjerenosti i skromno- svemu treba biti umjeren, uz puno razumijevanja i ljubavi. na tržnicu srijedom i subotom i
vić i njegova supruga Ana ove su sti. “Treba se čovjek i provese- poručuju Kuzmanovići Izučio sam krojački zanat i cijeli uvijek kupuje kod istih, provjere-
godine proslavili 70 godina braka i liti, piti i jesti, uživati u životu, radni vijek proveo kao krojač. U nih prodavača, ali se rado sjeća i
vjerojatno su i najstariji bračni par obitelji, društvu, ali u svemu krojačkoj radnji “Budućnost” u tržnice na današnjem Trgu bana
Šokčevića, preko puta gimnazije
gdje ju prvo pamte. Kasnije je
premještena u Jelačićevu ulicu,
potom uz Bosut ispod hotela
Slavonija, da bi na kraju bila pre-
seljena na ovu lokaciju gdje se
nalazi i danas. Ana Kuzmanović
jedna je od najstarijih, ako ne i
najstarija, aktivnih korisnika vin-
kovačke knjižnice. U knjižnici je
svi znaju, pa je ponekad i zamole
da djeci priča o starim igrama i
običajima među mladima koji su
bili popularni kada je ona bila
mala. Danas nekih posebnih želja
više nemaju, jedino žele dok su
živi vidjeti po prvi put praunuče
od unuke koja je studirala u Špa-
njolskoj gdje se udala i sretno
živi. Za sretan i dug brak najbolji
je recept, poručuju, skromnost
i međusobno uvažavanje jer
nije uvijek lako, bude i teških
trenutaka, ali sve se može riješiti
na miran način, dogovorom i bez
prevelike buke i drame.
Viktor i Ana Kuzmanović i njihovih 70 godina braka poticaj su za obitelj, ali i njih same jer kako ističu nitko ne misli o tome koliko brzo vrijeme prolazi
Ana redovito današnjoj Dugoj ulici bilo nas je 30
odlazi na do 35 i najviše smo šili uniforme
tržnicu za željezničare, policajce i šumare,
srijedom i ali i sve drugo što je bilo potrebno
subotom i za građanstvo. Odavde sam
uvijek kupuje početkom 80-ih otišao u prijevre-
kod istih, menu mirovinu”, priča nam Viktor
prodavača, a Kuzmanović koji je kao mladić
sve kupljeno prvo nogomet igrao za vinkovač-
sama nosi ku Slogu, da bi potom godinama
kući gdje bio i član Cibalije nakon spajanja
vrlo rado ta dva kluba u jedan, nakon rata.
priprema “Igrali smo tada nogomet jer smo
ručak za to voljeli, a ne zbog novca. Bili bi
obitelj sretni kada bi za nagradu dobili
večeru. Sjećam se da je često na
Mladima danas gostovanja s nama išao vinkovač-
ki mesar Karlo Ferderber, veliki
nedostaje skromnosti i zaljubljenik u nogomet, koji bi nam
ponio malo konjske salame i to bi
međusobnog uvažavanja nam bio ručak poslije utakmice.
Ovom legendarnom nogometašu nikako nije jasno kako današnja djeca ispred Jednom prilikom, kada smo išli
lijepog sunčanog dana na travnatom igralištu biraju mračnu sobu i računalo igrati u Bosanski Brod, rekao nam
je da nas časti večerom ako pobi-
Poznavatelji nogometnih u najstarijem europskom gradu. treba biti skroman, bez pretje- registrirali 9. srpnja 1949. jer jedimo i to je za nas bio nesvaki-
prilika u Vinkovcima, naročito Posjetili smo ih tom prigodom i iz rivanja i trčanja za nečim što će tada je takav bio običaj, ali moja dašnji događaj. Opremu smo sami
svega onoga vezanog uz naj- prve ruke saznali kako je u Vin- mu narušavati unutarnji mir i majka vjenčanje nije priznava- sebi kupovali, poslije utakmice
popularniji sportski kolektiv u kovcima bilo živjeti, raditi, ali i sklad. Danas ljudi imaju sve, a la dok nije obavljeno i u crkvi. nosili kući na pranje i nije se
gradu na Bosutu, vinkovačku igrati nogomet prije gotovo 80 opet su tako nesretni i stalno Viktor je, sjećam se, naručio svih nikada dogodilo da nismo čisti i
Cibaliju, rado se kroz razgovor godina. Oboje su za svoje godine žele nešto što ne mogu imati, ne osam fijakera koliko ih je tada bilo uredni na utakmici. Danas igrači
prisjećaju brojnih legendi kluba iznenađujuće vitalni, sami brinu o znaju uživati u onome što im je u Vinkovcima, došli su po nas kući ne znaju kuda bi sa sobom, što bi
i velikih igrača koji su gradili sebi, a baka Ana redovno, srijedom pred nosom”, ističu Kuzmanovi- i provezli nas i naše goste cijelim sve zahtijevali od svojih klubova, a
temelje slavne prošlosti. i subotom, odlazi sama na tržnicu. ći. Baka Ana prvo je radila kao gradom. Sam je sebi sašio lijepo igraju bez srca i ljubavi”, objašnja-
Bez problema sjećaju se do detalja službenik na željeznici, potom u odijelo, a ja sam imala haljinu va. Našem domaćinu nikako nije
Franjo Sorčik događaja iz djetinjstva, mladosti Mirovinskom, a poslije u Spačvi posebno za ovu prigodu šivanu” jasno, napominje, kako današnja
franjo.sorcik@novosti.hr i radnog vijeka, imena osoba koja gdje je dočekala i mirovinu 80-ih kaže baka Ana, uz opasku kako djeca ispred lijepog sunčanog
u njihovim životima nešto znače, godina. “Kod matičara smo se ne razumije današnje svatove od dana na travnatom igralištu
Jedan od njih je i Viktor Kuz- važnih datuma. Oboje su rođeni 500-600 ljudi, jer nekada je to bilo biraju mračnu sobu i računalo, a
manović, legendarni “half” dvaju u rujnu, Ana 1928., a Viktor 1925. Treba se čovjek i puno skromnije, u jednoj sobi, ne razumije ni roditelje koji im
vinkovačkih nogometnih klubova, godine. Svoju vitalnost i dugo- proveseliti, uživati u samo rodbina i najbliži prijatelji. tako nešto dozvole. Iako u poznim
koji je danas najstariji živući vječnost, kako kažu, ponajviše životu, društvu, ali u “Život smo proveli skromno, ali godinama, Ana redovito odlazi
igrač Cibalije. Viktor Kuzmano- duguju umjerenosti i skromno- svemu treba biti umjeren, uz puno razumijevanja i ljubavi. na tržnicu srijedom i subotom i
vić i njegova supruga Ana ove su sti. “Treba se čovjek i provese- poručuju Kuzmanovići Izučio sam krojački zanat i cijeli uvijek kupuje kod istih, provjere-
godine proslavili 70 godina braka i liti, piti i jesti, uživati u životu, radni vijek proveo kao krojač. U nih prodavača, ali se rado sjeća i
vjerojatno su i najstariji bračni par obitelji, društvu, ali u svemu krojačkoj radnji “Budućnost” u tržnice na današnjem Trgu bana
Šokčevića, preko puta gimnazije
gdje ju prvo pamte. Kasnije je
premještena u Jelačićevu ulicu,
potom uz Bosut ispod hotela
Slavonija, da bi na kraju bila pre-
seljena na ovu lokaciju gdje se
nalazi i danas. Ana Kuzmanović
jedna je od najstarijih, ako ne i
najstarija, aktivnih korisnika vin-
kovačke knjižnice. U knjižnici je
svi znaju, pa je ponekad i zamole
da djeci priča o starim igrama i
običajima među mladima koji su
bili popularni kada je ona bila
mala. Danas nekih posebnih želja
više nemaju, jedino žele dok su
živi vidjeti po prvi put praunuče
od unuke koja je studirala u Špa-
njolskoj gdje se udala i sretno
živi. Za sretan i dug brak najbolji
je recept, poručuju, skromnost
i međusobno uvažavanje jer
nije uvijek lako, bude i teških
trenutaka, ali sve se može riješiti
na miran način, dogovorom i bez
prevelike buke i drame.
