Page 18 - Vinkovački list - 6. ožujka 2020.
P. 18
VL PREDSTAVLJA PETAK 6.3.2020.
Kada je bilo Nakon dugih
najpotrebnije bili 29 godina,
su braća po oružju sada je
napokon
rasvijetljena
sudbina ovih
hrvatskih
branite-
lja i njihove
obitelji će
imati mjesto
gdje mogu
zapaliti
svijeću i
pomoliti se
Marko Knežević i Antun Petričić-Šokac poginuli su u
takozvanoj “štafeti smrti” u minskom polju kod Marinaca
Na popisu nestalih iz Domo- prijavili braniti svoju zemlju, bili sav mokar i zadihan u vojnom jako hrabar, a Šokac je bio taj”, strana. Nakon prvog šoka po tijelu
vinskog rata trenutno se nalazi su pripadnici 1. satnije 2. bojne 3. džemperu koji je bio natopljen priča nam Zoran Strmota. Jedan samo toplina, a onda stravična
1.871 osoba od kojih se 526 brigade ZNG. Aktivno su sudjelo- vodom te nas obavještava da iz od preživjelih iz “štafete smrti” je bol. Dozivali smo se međusobno
gubi trag u Vukovarsko–sri- vali u svim akcijama, obrani Bog- pravca Marinaca ulaze tenkovi, i Đuro Kovačević, koji objašnjava da vidimo tko je živ. Kneževiću
jemskoj županiji. U posljed- danovaca i “kukuruznog puta” transporteri i pješaštvo, da je kako je njih 11 držalo položaje dok je bio cijeli vrat u ranama i krvi
nja tri mjeseca na području kojim se jedino do pada Bogda- linija probijena i da su se branitelji nisu ostali bez streljiva i mina. i bio je na mjestu mrtav, Petričić
naše županije ekshumira- novaca mogla dostavljati pomoć pod jakim udarom povukli u selo. “Pedesetak tenkova zasipalo nas je govorio da je pogođen u prsa.
no je 11 posmrtnih ostataka vukovarskim braniteljima. No, 10. Neprijatelj je ušao u selo iz smjera je projektilima i počeli smo se Nakon pola sata više nisam
i pronađena jedna masovna studenog 1991. navečer skupina Marinaca i Negoslavaca kraj Bog- okupljati za izlazak iz sela. Kako čuo njegov glas. Nisam čuo ni
grobnica. od 11 branitelja, dragovoljaca danovačkog groblja. Odmah smo smo se okupljali, tako su nam se Crvenkapu ni Katića” prisjeća se
HOS-a, s 30-ak civila zadnji su uzeli opremu i oružje te nešto pro- pridruživali i civili koji su ostali Kovačević, danas 50-godišnjak
Franjo Sorčik krenuli u proboj iz Bogdanovaca tuoklopnih sredstava i krenuli u selu. Bilo nas je tridesetak u kojega je, nakon sedam dana,
franjo.sorcik@novosti.hr prema Nuštru kroz minsko polje, a za Markom koji nas je poveo do grupi kad smo krenuli preko njiva, spasio branitelj koji se probijao iz
dogovor je bio da na čelu budu dra- središta sela kroz vrtove. Ovdje prema Nuštru i Vinkovcima. Bila je okupiranog Vukovara i slučajno
U četvrtak je tako na govoljci HOS-a i kako koji stane se već razvila bitka za svaku kuću noć, užasno hladno. Pod stalnim naišao na ranjene. Najviše od
mjesnom groblju u Komletin- na minu da ga sljedeći zamjenju- sve do kasnih večernjih sati kada granatama hodali smo napamet svega pamti prijateljstvo koje je
cima na posljednji počinak je. Stradalo ih je svih jedanaest, smo uspjeli potisnuti neprijatelja jer nismo bili sigurni gdje je nepri- ostvario sa svojim suborcima,
ispraćen hrvatski branitelj Marko sedmorica branitelja ostala su iz sela. Tijekom borbe uništeno je jatelj. Malo hodamo, pa stanemo. i to u vrlo kratkom vremenu.
Knežević, rođen 6. siječnja 1969., zauvijek ležati u minskom polju nekoliko tenkova i transportera. Kako preleti koja granata, tako “Čovjeka ništa tako ne poveže
a poginuo 10. studenoga 1991. kod Marinaca, a četvorica teško Sutradan, 3. listopada u jutarnjim nam osvijetli put. U koloni smo kao strah, borba za opstanak.
kod Marinaca gdje su njegovi ranjenih preživjela su bez vode i satima krenuli smo u čišćenje hodali prvo mi, vojnici, jer smo Dijelili smo zadnju koricu kruha,
posmrtni ostaci pronađeni i eks- hrane, bez liječničke pomoći i na sela, kuću po kuću, podrum po se dogovorili da kolonu, ako onaj vodu, štitili leđa jedni drugima.
humirani 18. siječnja ove godine iznimno velikoj hladnoći. Zoran podrum. Prilikom čišćenja kod prvi nastrada, dalje vodi sljedeći. U nekoliko dana postanu ti kao
u masovnoj grobnici s još nekoliko Strmota, s kojim smo razgovara- nogometnog igrališta, s Antunom A onda odjednom dvije eksplozi- braća. Njihova tragična pogibija
suboraca. Osim Kneževića, iz ove li i koji nam je dostavio sve ove Petričićem-Šokcem sam doslovno je. U tom bljesku vidio sam kako jako me je pogodila. Godinama
su masovne grobnice ekshumira- podatke i ispričao događaje iz prve naletio na tenk M-84 i transporter dečki oko mene padaju. I ja sam sam se borio s krivnjom što sam ja
ni posmrtni ostaci Željka Manj- ruke, još se živo sjeća zadnjih dana koji su bili skriveni između kuća pao. Bilo mi je jasno, upali smo u preživio, zašto i ja nisam poginuo.
kasa-Crvenkape (1967.), Stjepana obrane Bogdanovaca kada su još s ugašenim motorima. Antun minsko polje. Nas jedanaest ostalo Godinama se nadam da ćemo ih
Katića (1952.) i Antuna Petričića mislili da mogu obraniti selo koje je iz ranca izvadio tromblon- je ležati. Civili su se razbježali. naći i sad kada smo ih našli, malo
(1968.). Oni su se zadnjih 29 je imalo izuzetan značaj za obranu sku minu, nataknuo na pušku i Jauci i zapomaganje se čulo sa svih mi je lakše”, kaže Đuro Kovačević.
godina vodili kao nestali i sada je Vukovara. “Položaje na izlazu pogodio tenk u gusjenicu iako je
napokon njihova sudbina rasvijet- iz sela prema Marincima držali znao da mu neće nanijeti značaj-
ljena i roditelji, rodbina i prijate- smo u noći s 1. na 2. listopada i niju štetu. Tijekom obrane Antun
lji će imati mjesto gdje će zapaliti sjećam se da je padala jaka kiša. je bio tzv. “oko” i to jako uspješno,
svijeću, položiti cvijeće i pomoliti U rovovima nas je bilo desetak, jer je pod paljbom neprijateljskog
se za njih. Marko Knežević iz a ujutro nam je došla smjena oko topništva s krovova porušenih
Komletinaca i Antun Petričić-Šo- 6 sati pa smo se otišli presvući kuća promatrao odakle neprijatelj
kac iz Ivankova koji će također za u kuću u kojoj smo spavali. Oko djeluje i navodio naše topništvo na
koji dan biti pokopan na ivan- 10 sati dolazi Marko Knežević njih. To je mogao biti samo netko
kovačkom groblju, poginuli su
u takozvanoj “štafeti smrti” u Čovjeka ništa tako Knežević i Petričić bili su
minskom polju kod Marinaca, ne poveže kao strah, mladići od 20-ak godina
prilikom probijanja iz okupiranih borba za opstanak, brzo kad su se kao dragovoljci
Bogdanovaca prema Nuštru i dalje su postali kao braća, prijavili braniti svoju
prema Vinkovcima. Knežević i prisjećaju se branitelji zemlju
Petričić bili su mladići od 20-ak
godina kad su se kao dragovoljci
Kada je bilo Nakon dugih
najpotrebnije bili 29 godina,
su braća po oružju sada je
napokon
rasvijetljena
sudbina ovih
hrvatskih
branite-
lja i njihove
obitelji će
imati mjesto
gdje mogu
zapaliti
svijeću i
pomoliti se
Marko Knežević i Antun Petričić-Šokac poginuli su u
takozvanoj “štafeti smrti” u minskom polju kod Marinaca
Na popisu nestalih iz Domo- prijavili braniti svoju zemlju, bili sav mokar i zadihan u vojnom jako hrabar, a Šokac je bio taj”, strana. Nakon prvog šoka po tijelu
vinskog rata trenutno se nalazi su pripadnici 1. satnije 2. bojne 3. džemperu koji je bio natopljen priča nam Zoran Strmota. Jedan samo toplina, a onda stravična
1.871 osoba od kojih se 526 brigade ZNG. Aktivno su sudjelo- vodom te nas obavještava da iz od preživjelih iz “štafete smrti” je bol. Dozivali smo se međusobno
gubi trag u Vukovarsko–sri- vali u svim akcijama, obrani Bog- pravca Marinaca ulaze tenkovi, i Đuro Kovačević, koji objašnjava da vidimo tko je živ. Kneževiću
jemskoj županiji. U posljed- danovaca i “kukuruznog puta” transporteri i pješaštvo, da je kako je njih 11 držalo položaje dok je bio cijeli vrat u ranama i krvi
nja tri mjeseca na području kojim se jedino do pada Bogda- linija probijena i da su se branitelji nisu ostali bez streljiva i mina. i bio je na mjestu mrtav, Petričić
naše županije ekshumira- novaca mogla dostavljati pomoć pod jakim udarom povukli u selo. “Pedesetak tenkova zasipalo nas je govorio da je pogođen u prsa.
no je 11 posmrtnih ostataka vukovarskim braniteljima. No, 10. Neprijatelj je ušao u selo iz smjera je projektilima i počeli smo se Nakon pola sata više nisam
i pronađena jedna masovna studenog 1991. navečer skupina Marinaca i Negoslavaca kraj Bog- okupljati za izlazak iz sela. Kako čuo njegov glas. Nisam čuo ni
grobnica. od 11 branitelja, dragovoljaca danovačkog groblja. Odmah smo smo se okupljali, tako su nam se Crvenkapu ni Katića” prisjeća se
HOS-a, s 30-ak civila zadnji su uzeli opremu i oružje te nešto pro- pridruživali i civili koji su ostali Kovačević, danas 50-godišnjak
Franjo Sorčik krenuli u proboj iz Bogdanovaca tuoklopnih sredstava i krenuli u selu. Bilo nas je tridesetak u kojega je, nakon sedam dana,
franjo.sorcik@novosti.hr prema Nuštru kroz minsko polje, a za Markom koji nas je poveo do grupi kad smo krenuli preko njiva, spasio branitelj koji se probijao iz
dogovor je bio da na čelu budu dra- središta sela kroz vrtove. Ovdje prema Nuštru i Vinkovcima. Bila je okupiranog Vukovara i slučajno
U četvrtak je tako na govoljci HOS-a i kako koji stane se već razvila bitka za svaku kuću noć, užasno hladno. Pod stalnim naišao na ranjene. Najviše od
mjesnom groblju u Komletin- na minu da ga sljedeći zamjenju- sve do kasnih večernjih sati kada granatama hodali smo napamet svega pamti prijateljstvo koje je
cima na posljednji počinak je. Stradalo ih je svih jedanaest, smo uspjeli potisnuti neprijatelja jer nismo bili sigurni gdje je nepri- ostvario sa svojim suborcima,
ispraćen hrvatski branitelj Marko sedmorica branitelja ostala su iz sela. Tijekom borbe uništeno je jatelj. Malo hodamo, pa stanemo. i to u vrlo kratkom vremenu.
Knežević, rođen 6. siječnja 1969., zauvijek ležati u minskom polju nekoliko tenkova i transportera. Kako preleti koja granata, tako “Čovjeka ništa tako ne poveže
a poginuo 10. studenoga 1991. kod Marinaca, a četvorica teško Sutradan, 3. listopada u jutarnjim nam osvijetli put. U koloni smo kao strah, borba za opstanak.
kod Marinaca gdje su njegovi ranjenih preživjela su bez vode i satima krenuli smo u čišćenje hodali prvo mi, vojnici, jer smo Dijelili smo zadnju koricu kruha,
posmrtni ostaci pronađeni i eks- hrane, bez liječničke pomoći i na sela, kuću po kuću, podrum po se dogovorili da kolonu, ako onaj vodu, štitili leđa jedni drugima.
humirani 18. siječnja ove godine iznimno velikoj hladnoći. Zoran podrum. Prilikom čišćenja kod prvi nastrada, dalje vodi sljedeći. U nekoliko dana postanu ti kao
u masovnoj grobnici s još nekoliko Strmota, s kojim smo razgovara- nogometnog igrališta, s Antunom A onda odjednom dvije eksplozi- braća. Njihova tragična pogibija
suboraca. Osim Kneževića, iz ove li i koji nam je dostavio sve ove Petričićem-Šokcem sam doslovno je. U tom bljesku vidio sam kako jako me je pogodila. Godinama
su masovne grobnice ekshumira- podatke i ispričao događaje iz prve naletio na tenk M-84 i transporter dečki oko mene padaju. I ja sam sam se borio s krivnjom što sam ja
ni posmrtni ostaci Željka Manj- ruke, još se živo sjeća zadnjih dana koji su bili skriveni između kuća pao. Bilo mi je jasno, upali smo u preživio, zašto i ja nisam poginuo.
kasa-Crvenkape (1967.), Stjepana obrane Bogdanovaca kada su još s ugašenim motorima. Antun minsko polje. Nas jedanaest ostalo Godinama se nadam da ćemo ih
Katića (1952.) i Antuna Petričića mislili da mogu obraniti selo koje je iz ranca izvadio tromblon- je ležati. Civili su se razbježali. naći i sad kada smo ih našli, malo
(1968.). Oni su se zadnjih 29 je imalo izuzetan značaj za obranu sku minu, nataknuo na pušku i Jauci i zapomaganje se čulo sa svih mi je lakše”, kaže Đuro Kovačević.
godina vodili kao nestali i sada je Vukovara. “Položaje na izlazu pogodio tenk u gusjenicu iako je
napokon njihova sudbina rasvijet- iz sela prema Marincima držali znao da mu neće nanijeti značaj-
ljena i roditelji, rodbina i prijate- smo u noći s 1. na 2. listopada i niju štetu. Tijekom obrane Antun
lji će imati mjesto gdje će zapaliti sjećam se da je padala jaka kiša. je bio tzv. “oko” i to jako uspješno,
svijeću, položiti cvijeće i pomoliti U rovovima nas je bilo desetak, jer je pod paljbom neprijateljskog
se za njih. Marko Knežević iz a ujutro nam je došla smjena oko topništva s krovova porušenih
Komletinaca i Antun Petričić-Šo- 6 sati pa smo se otišli presvući kuća promatrao odakle neprijatelj
kac iz Ivankova koji će također za u kuću u kojoj smo spavali. Oko djeluje i navodio naše topništvo na
koji dan biti pokopan na ivan- 10 sati dolazi Marko Knežević njih. To je mogao biti samo netko
kovačkom groblju, poginuli su
u takozvanoj “štafeti smrti” u Čovjeka ništa tako Knežević i Petričić bili su
minskom polju kod Marinaca, ne poveže kao strah, mladići od 20-ak godina
prilikom probijanja iz okupiranih borba za opstanak, brzo kad su se kao dragovoljci
Bogdanovaca prema Nuštru i dalje su postali kao braća, prijavili braniti svoju
prema Vinkovcima. Knežević i prisjećaju se branitelji zemlju
Petričić bili su mladići od 20-ak
godina kad su se kao dragovoljci
