Ruski predsjednik Vladimir Putin započeo je invaziju na Ukrajinu koju je on nazvao “specijalnom vojnom operacijom” s ciljem demilitarizacije i “denacifikacije” Ukrajine. Kako javlja CNN, u sedam ukrajinskih gradova čule su se eksplozije: Kijevu, Harkivu, Kramatorsku, Dnjipru, Mariupolju, Odesi i Zaporožju. Informacije sporo dolaze s obzirom na evidentni kibernetički rat najavljivan probno proteklih dana, a komentar za novosti.hr potražili smo kod Vinkovčanina Stjepana Kulića, umirovljenog brigadira Hrvatske vojske s bogatim vojnim iskustvom koji pozorno ovih dana prati situaciju.
„S vojne strane gledano, Rusi imaju dva odnosno četiri smjera. To je istok Ukrajine s pobunjenim republikama pod nadzorom proruskih snaga, imaju Mariopolj s jugoistočne strane, gdje su kako za sada tvrde, izvršili desant. To je po meni cilj, spajanje kopnenog Krima i pobunjenih republika i imaju još luku Odesu, koju nitko ne spominje, a za koju znam da je pod Ukrajinom, no vrlo je to sve upitno jer je to praktično ruski grad. Pitanje je to trenutka kada će ući u Odesu ako su se Rusi odlučili na pomorski desant. I po meni ključno, ako jest u pitanju okupacija Ukrajine u cijelosti od strane Rusije, onda je taj smjer sa Sjevera i savezničke Bjelorusije koji vodi izravno i brzo prema Kijevu. Ako je to istina, to je glavni smjer i cilj za potpuno zauzimanje Ukrajine. Ako to nije istina onda kao nekakav ograničen cilj stoji spajanje Krima i pobunjenih republika, znači kopneno i vjerojatno će ići na zauzimanje cijele regije Dombas. A ako su krenuli sa Sjevera, ponavljam, onda se ide na cijelu Ukrajinu. To je definitivno,” iscrpan je u vojnoj analizi trenutnog stanja u Ukrajini naš sugovornik Stjepan Kulić.
Osobno viđenje sukoba s nama je podijelio i Joakim Erdelji, inače predsjednik Vijeća rusinske nacionalne manjine u Vukovarsko-srijemskoj županiji i višegodišnji poznavatelj prilika ističući kako govori isključivo u svoje ime jer s nikim od domaćih sunarodnjaka nije o tome razgovarao.
„Osuđujem napad Rusije na Ukrajinu. Gledam preko interneta ukrajinske TV kanale i nezavisne opozicijske ruske. Sve me je podsjetilo na rat kod nas 1991. Za sada ruska vojska uništava vojne objekte. Nažalost, imam dojam da je obrana ukrajinske vojske nespremna. U velikim gradovima narod bježi. Ukrajinske vlasti nisu se baš pripremile za rat. Vjerovali su previše Zapadu koji je zakazao. Sankcije kasne i blage su. To Rusima kratkoročno neće naštetiti, dugoročno možda. Jedino oštrim sankcijama Zapada kao što je bilo sa sankcijama Srbiji može se ekonomski nanijeti šteta Rusiji i s vremenom pobuna ruskih građana protiv svoje vlasti i tek poslije toga možemo govoriti o rješenju krize i vraćanju mira u Ukrajinu. To bi moglo potrajati. Ukrajina je objekt na kojem se vodi rat Rusije i NATO-a, prvenstveno SAD-a. Sada pratim direktne prijenose rata na par kanala. Čini mi se da nema nekog većeg otpora Ukrajinaca. Uništavaju se vojni objekti zračnim napadima. Ulazi i pješadija, tenkovi, ali nema podataka o nekim većim borbama. Teško mi je komentirati jer je tu najviše kriva ukrajinska politika još od 2014. i njihovo nesnalaženje u odnosima između Zapada i Rusije. Precijenili su se ne želeći naći rješenje mirnim putem po Minskom dogovoru. Nisu htjeli slično nešto kao što je bila kod nas reintegracija Podunavlja. Sad to skupo plaćaju. Kod njih je već dugo jak utjecaj krajnje desnice i to je rezultat toga što se događa. Cilj Rusije je s ratnim akcijama prisiliti promjenu vlasti u Ukrajini i vratiti je pod svoj utjecaj,” mišljenja je Erdelji.
Oba sugovornika ocjenjuju da je Ukrajina nespremno dočekala početak ruske invazije, Europa i Amerika se ne snalaze baš najbolje, a Rusiji je, smatra Kulić konačni cilj vojna nadmoć u svijetu. S obzirom na prisutnost komponenti kibernetičkog ratovanja koja je evidentna po oskudnosti informacija koje pristižu i “upadima” u gotovo sve ukrajinske sustave, ostaje za pričekati informacije koje će pristizati u idućih par sati, zaključuju domaći poznavatelji prilika rusko-ukrajinskog sukoba čije posljedice osjeća cijeli svijet.
