Kontaktirajte nas

Povijest

Od Neudorfa do Vinkovačkog Novog Sela: Od Pilane do DIK „Spačva“

Objavljeno

-

Još jedan gospodarski gigant razvio se u novoselskom prostoru u kojem egzistira već oko šest desetljeća. U njemu su također brojne Novoselke i Novoselci vrijedno radili i osiguravali sredstva za egzistenciju. Između željezničke pruge za Županju, vinkovačke Duge ulice, magistralne željezničke pruge koja spaja zapadne i istočne dijelove Hrvatske i sjeverno od glavne novoselske Ulice Alojzija Stepinca, nekada Ulice 13. travnja odnosno Glavne nalaze se pogoni tvornice „Spačva“. Povijest ove nekada velike drvno-prerađivačke industrije i jednog od najznačajnijih poduzeća vinkovačke Općine, pa i šire u Novom Selu započela je davne 1956. godine.
Na istočnom izlazu iz Novog Sela kojega je željeznička pruga za Županju dijelila od gradske Kačićeve ulice, pedesetih godina nalazio se vojni poligon s nogometnim igralištem, a iza njega polja na kojima su Novoselci uzgajali različite ratarske kulture. Godine 1956. dolazi do promjene krajolika i na mjestu nekadašnjih kukuruzišta započela je izgradnja hala Pilane koja je iz Cerne preseljena u Vinkovce. Od glavne novoselske ceste do pilanskih postrojenja napravljena je cesta, a u dvorištu pilane nastajale su ogromne hrpe piljevine, ostataka kore i drvnog otpada koje su ne samo Novoselci već i drugi građani koristili za ogrjev. U godinama koje su slijedile nakon izgradnje parketarije također je nastajao drvni otpad poznat pod nazivom „paprikaš“ koji se koristio kao ogrjevni materijal. Duge kolone zaprežnih kola, posebice onih s gumenim kotačima poznatih platona, a poslije traktorskih prikolica i manjih kamiona čekali su u redu kako bi kupili i utovarili tu drvnu masu. Neki su od toga napravili posao i trgovali s takvim materijalom. Nazivali su ih „furmani“. U početku uglavnom su to bili Novoselci. Potreba za takvim materijalom bila je velika i nije ga uvijek bilo pa se moralo imati dobru vezu i poznanstvo s nekim od tada poznatih furmana ili radnicima Pilane koji su imali prednost i popust u kupovini toga materijala. Tijekom ljeta Novoselci i drugi su takav materijal strpljivo slagali u svoje drvarnice i skladišta kako bi mirno sačekali zimu. Trošili su ga doduše tijekom cijele godine jer su za kuhanje i pečenje hrane koristili klasične štednjake, a ne električne ili plinske kakvi se koriste danas.
U graničarskim, pa kasnijim Vinkovcima između dva svjetska rata, djelovalo je nekoliko pilana. Nakon II. svjetskog rata je 1950. g. u Cerni osnovano Kotarsko poduzeće za piljenje drveta i građevnu stolariju koje je 1956. g. preseljeno u Vinkovce i pripojeno poduzeću „Slavonski hrast“. 1. 7. 1957. g. spajanjem Stolarskog poduzeća „Slavonski hrast“ i Poduzeća za piljenje drva i građevnu stolariju Cerna nastalo je Drvno industrijsko poduzeće „Slavonski hrast“ Vinkovci.U halama uz pilanu postavljeni su strojevi za izradu parketa. Podignuta je sušara u kojoj se sušilo drvo za potrebe obnovljene tvornice namještaja. U tvornici je preorijentirana proizvodnja na izvozne artikle, pa je uskoro i sklopila prvi posao. Sklopljen je ugovor za isporuku 7.000 preklopnih stolova za Vel. Britaniju što je bila prva isporuka finalnih proizvoda za inozemstvo s ovoga područja. Kako je cijelo pilansko postrojenje bilo elektrificirano i nije trošilo piljevinu kao pogonsko gorivo Pilana je počela s prodajom piljevine kao jeftinog i kaloričnog goriva čije su godišnje zalihe tada iznosile oko 3 000 m³. U lokalnom tisku, „Vinkovačkim novostima“, objavila je obavijest o nabavci i dostavi piljevine i izradi piljevinskih peći koje su ubrzo naučili izrađivati lokalni majstori.Godina 1961. bila je prekretnica u razvitku šumarstva i drvno-prerađivačke industrije u Vinkovcima jer je došlo do integriranja Šumskog gospodarstva „Spačva“ i Drvno-industrijskog kombinata „Slavonski hrast“. Tako je nastao Šumarsko poljoprivredno industrijski kombinat ( ŠPIK) „Spačva“. U njegovom sastavu su se nalazili odjeli za: šumarstvo i industriju. Šumarstvo je obuhvaćalo je 10 šumarija sa 65 000 ha nizinskih šuma, topolove plantaže u zajednici s poljoprivrednim kulturama s programom plantažiranja 23 000 ha i Upravu za lovstvo. Odjel industrije sadržavao je pilanu s godišnjom proizvodnjom 60 000 m³ oblovine, tvornicu parketa, dvije tvornice namještaja, tvornicu drvenih kuća, tvornicu iverastih ploča, građevni pogon za visoku i nisku gradnju, transport vlastitim željezničkim, cestovnim i vodenim prometnim sredstvima, stanicu teških strojeva za krčenje šuma i duboko oranje i remontne radionice. Šumska proizvodnja odnosila se na proizvodnju trupaca za furnir, ljuštenje i rezanje hrasta, jasena, brijesta i mekih lišćara, rudnog drveta, TT stupova, taninskog i gorivog drveta. Drvna industrija obuhvaćala je proizvodnju: rezane građe, svih standardnih sortimenata rezane građe od slavonske hrastovine, jasena, brijesta i mekih lišćara, specijalne duge građe za mostogradnju i brodogradnju, pilanskih otpadaka i piljevine. Obavljala se proizvodnja normalnog i mozaik parketa od hrasta i jasena. Također su se izrađivale kombinirane i spavaće sobe, komadni namještaj, kuhinje, uredski namještaj te unutarnje dekoracije s ugrađenim plakarima. Proizvodile su se montažne zgrade i finalni elementi za polumontažnu i racionalnu gradnju, iveraste ploče i neki drugi proizvodi. Nakon 9 godina takvoga ustroja, 1969. godine došlo je do diobe ŠPIK „Spačva“ na dva samostalna poduzeća: Šumsko gospodarstvo „Hrast“ Vinkovci i Drvno-industrijski kombinat „Spačva“ Vinkovci. U DIK „Spačva“ tada je bilo zaposleno oko 1 500 djelatnika. U narednom periodu uz brojne teškoće uspone i krize izrastala je „Spačva“ u drvno-prerađivačkog giganta.
Sredinom sedamdesetih godina 20-tog stoljeća u vrijeme kada je kombinat obilježavao 20 godina postojanja u njegovom sastavu nalazilo se 7 proizvodnih OOUR-a, OOUR „Spačva trgovina“ i RZ – Zajedničke službe. Pilana je u to vrijeme ostvarivala godišnji kapacitet proreza od preko 60.000 m³ oblovine. Godišnji kapacitet Tvornice parketa je iznosio 200.000 m² punog i 300.000 m² mozaik parketa. U Tvornici iverica godišnja proizvodnja je iznosila 20.000 m² ploča iverica. U Tvornici građevinske stolarije se odvijala proizvodnja po kvalitetu poznatih ulaznih vrata te ostala građevinska stolarija. U Stolariji su se izrađivale drvene palete, kutne letve, brodski pod i drugi proizvodi. U tvornici ambalaže i blind furnira proizvodilo se godišnje oko 1.200.000 komada sanduka jabučara i oko 2.000 m² ljuštenog furnira. U prvih 20 godina u proizvodnji rezane građe prerađeno je oko 1 mil. metara kubnih pilanske oblovine. U 18 godina proizvodnje normalnog parketa proizvedeno je 2,5 mil. m² , a u 16 godina 3,4 mil m² mozaik parketa. U 13 godina rada u Tvornici iverica proizvedeno je preko 150.000 metara kubnih ploča iverice. Tvornica građevinske stolarije koja je u početku svoga rada proizvodila montažne kuće, montirala ih je u stambenim naseljima u Skoplju, Zagrebu, Osijeku, Vinkovcima, Titogradu i Vukovaru, također i turističke objekte u Poreču, Umagu, Gradcu, Makarskoj i Filip-Jakovu, te poslovne, školske i zdravstvene objekte u Slavonskom Brodu, Zrenjaninu, Skoplju, Kamenskom, Zagrebu, Novoj Gradiški i Vinkovcima. Kasnije je tvornica preorijentirana na proizvodnju elemenata za građevinarstvo, pa je među ostalim proizvedeno i opremljeno niz objekata u nekoliko novoizgrađenih naselja u Zagrebu. Godine 1970. kompletno je vratima i prozorima opremila turistički centar „Panorama“ u Istočnoj Njemačkoj. U Kombinatu je bilo 1 600 zaposlenih. Najveći broj je radio u Pilani – 500, Tvornici građevinske stolarije – 227, Tvornici parketa – 136, Tvornici iverica – 134, Tvornici ambalaže i furnira – 119, Stolariji – 71, Pogonu energetike i održavanja – 185, „Spačva-trgovini“ – 112, te u RZ Zajedničke službe – 116 zaposlenika. U Kombinatu su bili zaposleni i djelatnici iz okolnih sela, posebno iz Cerne, gdje se ranije nalazila pilana i ciglana koje su preseljene u Vinkovce. U vrijeme početka ili završetka smjene u vlaku koji je prometovao na relaciji Vinkovci – Županja na maloj željezničkoj postaji u Novom Selu, teško je bilo naći mjesta i uopće ukrcati se tim prije što su stanovnici Cerne bili zaposleni u „Dilju“ i IGP „Graditelj“ čiji su se pogoni nalazili uz županjsku prugu tik do „Spačve“.
Uz spomenute OOUR-e koji su na jednoj lokaciji djelovali u Vinkovcima osamdesetih godina protekloga stoljeća u Županji se rad odvijao u pilani i Tvornici namještaja. Tada je „Spačva“ bila najveće industrijsko poduzeće u Općini Vinkovci s 30% udjela u industrijskoj proizvodnji Općine i 50% ukupnog udjela Općine Vinkovci u izvozu. Krajem 1982. g. u Kombinatu je bila zaposlena 1 841 osoba. Gospodarska kriza krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina odrazila se i na Kombinat. Nedaće su nastavljene i za vrijeme Domovinskog rata kada je zbog neprijateljskih topničkih napada gorjela drvena građa te oštećene hale i strojevi, a proizvodnja 1991, g. bila je prekinuta. Zbog neostvarene proizvodnje Kombinat je pretrpio štetu oko 7,5 mil. Tadašnjih DM, a od izravnih šteta oko 2,5 mil. DM. Godine 1992. proizvodnja je obnovljena. Nakon pretvorbe i teškoća u godinama koje su slijedile D I „Spačva“ je opstala, a u njoj kao i ranije, doduše u manjem broju radi dio stanovnika Vinkovačkog Novog Sela.

Aktualno

Vinkovčani su i 1972. planirali dodatno „ozeleniti” svoj omiljeni grad

Objavljeno

-

Napisao/la

    781 pregleda
FOTO: Facebook profil 'Vinkovci kroz povijest'

Ovaj se tjedan naveliko sadilo u Vinkovcima, a riječ je o motivaciji mladih i još mlađih u inicijativi Zasadi drvo, ne budi panj! u kojoj su sudjelovale Tehnička škola Ruđera Boškovića, Srednja strukovna škola Vinkovci i Katolički dječji vrtić Eden.

Zasukali su rukave, uhvatili štihaču i dvorišta svojih škola i vrtića ozelenili novim sadnicama koje im je donirala Poljoprivredno-šumarska škola, u suradnji s Upravom šuma Podružnica Vinkovci. Prilikom sadnje svi su bili složni u jednom – ako želimo sačuvati okoliš, spriječiti globalno zatopljenje, pa na samom kraju i živjeti u zdravijem i čišćem okruženju, već se danas moramo uhvatiti posla jer će sutra možda biti prekasno.

Istom su se mišlju vodili i Vinkovčani davne 1972. pri organizaciji „Akcija ozelenjavanja”. Naime, u arhivi Vinkovačkog lista pronašli smo članak u kojemu se navodi kako je tadašnje poduzeće „Komunalac” izradilo plan na osnovu obilaska terena u svih sedam mjesnih zajednica u Vinkovcima, u kojem su bile navedene vrste zelenila, troškovnici, potrebne količine sadnog materijala, ali i radovi koji se trebaju izvesti kako bi grad na Bosutu bio „ekološki prihvatljiviji” i ljepši za život.

Za navedeno su planirali izdvojiti 35 milijuna starih dinara, a kako novčanih sredstava nikad nema dovoljno, odlučili su u cijeli proces uključiti i građane. „…ali ti bi se troškovi mogli smanjiti, ako bi u akciji sudjelovali sami građani, omladina i pripadnici JNA”, istražio je kolega novinar dodavši kako bi se uključenjem mjesnih zajednica ukupan trošak mogao smanjiti za čak 6,5 milijuna starih dinara.

„Vjerujemo da će akcija ozelenjavanja naići na punu podršku građana i drugih faktora, te u potpunosti riješiti pitanje zelenila u Vinkovcima i na taj način gradu dati ljepši izgled. Sigurno je da značaj akcije ne smije biti uvjetovan financijskim sredstvima, koji nisu tako velika, da se ne bi mogla osigurati, jer su koristi ozelenjavanja višestruke i dobro poznate”, živjeli su ispred svog vremena te 1972. godine, kao da su znali koliko će velik problem planetu Zemlji predstavljati munjeviti razvoj industrijalizacije i urbanizacije.

Nastavi čitati

Aktualno

Vinkovčani su 1993. predlagali novi praznik – Dan svinjokolja

Objavljeno

-

Napisao/la

    877 pregleda

Dolaskom hladnijeg vremena misli pravih Slavonaca uglavnom preokupira jedna stvar: Kako, kada i gdje će imati svinjokolju i napuniti svoje frižidere za zimu?

Uvijek se tu radi o više dana jer nije to akcija od nekoliko sati, kuće su ispunjene ljudima, mirisom svježeg mesa, na stolu su salenjaci i svježe istopljeni čvarci, a za sve je zadužen jedan majstor, odnosno mesar kojeg ostali članovi obitelji i prijatelji pomno slušaju jer on određuje koliko zasoliti meso, tko će miješati meso za kobasice, a tko biti mali od noža.

Iako je sve manje ljudi u Vinkovcima koji štuju ovaj stari običaj, oni koji su mu ostali vjerni i dalje sve rade onako kako su to radili naši stari. Tako je u kolumni Bać Jose u Vinkovačkom listu, 19. studenog 1993. opisano kako to izgleda prava slavonska svinjokolja: „Na svinjokolja se uvik strefi nekaki jarac pa moš o tom divanit pol godine. Sičam se daje prid petšest godina u Vrbanji moj pajtaš i imenjak Josa Krampus posolijo kobasice praškom za veš a kadse meso počelo pinit pita ga Snaš Eva Lovrina Josa što ti prvo pereš meso a tek potljam praviš kobasice.“

Dobro je poznato da su Slavonci narod izuzetno pozitivnog i vedrog duha, a isto je tako njihova specifičnost u činjenici da svaki odrađen posao moraju dobro zaliti s kojom čašicom rakije pa ne čudi da se ovakve situacije, ali u manjem obujmu, sigurno događaju i danas.

Nekada davno Dan Republike 29. studenog bio je neradni dan i to je bilo vrijeme u kojem se u većini domaćinstava odrađivala svinjokolja, a Bać Josa je predložio uvođenje novog praznika u Slavoniji, pa makar se on zvao dan svinjokolja – „Tolko se nakiselilo kupusa i spremilo graa da se pitam oćel bit dosta svinja da se sve to pojide. A gladni usta ima kolko oš.“

Koliko su pažnje pridavali ovom starom običaju potvrđuje i činjenica da je autor teksta davne 1993., sa svojim prijateljom, Tadijom Kostolomcem, htio objaviti oglas u Vinkovačkom listu „Koljem po kuća i nosim nožove telefon taj i taj“, ali plan im je imao veliku manu jer su već tada ljudi u gradu donosili polutke svinja sa sela, što njih dvojica nisu smatrali pravom svinjokoljom.

Spas su na tren pronašli u „Najdorfu“, ali sreća nije dugo trajala jer su mještani Novog Sela imali svoje mesare pa im, usprkos opisu „Cina umirena, posluga prva liga, a sve pokoljemo do mraka“ nisu bile potrebne usluge ovog osebujnog dvojca.

Nastavi čitati

Aktualno

Na Borincima davne 1969. u berbi jabuka sudjelovalo četiri tisuće berača

Objavljeno

-

Napisao/la

    966 pregleda

Prije nekoliko dana obilježili smo Dan jabuka, učenici mirkovačke osnovne škole tim su povodom obradovali starije i nemoćne u Domu svojim pismima i jabukama, a mališanima u Andrijaševcima podijeljene su u znak zdravog načina života i potpore lokalnim proizvođačima. Svima nam je dobro poznata uzrečica „Jedna jabuka na dan, tjera doktora iz kuće van“, a govori o blagodatima ovog ploda za naše zdravlje.

Listajući arhivu Vinkovačkog lista, naišli smo na članak o nekadašnjoj najvećoj plantaži jabuka u Europi, ponosu vinkovačke privrede. „Svud uokolo, kao talasasto more prostire se voćnjak. Jabuke, rumene i zlatne jabuke. Nepregledan, maštovito zamišljen i ostvaren na krajnjim istočnim izdancima slavonskog sredogorja. Ljeska se mlako jesensko sunce na svelim narančastim i purpurnim listovima. Bogati plodovi zemlje i ljudskog mara već su obrani vještim, otvrdlim prstima berača“, napisano je davne 1969. godine.

Na Borincima su tada rasle jabuke koje su se izvozile u sve velike gradove na području bivše države – Zagreb, Split, Beograd, Ljubljanu, a o velikom uspjehu govore i brojke. Ukupni prihod tadašnjeg Kombinata „Borinci“ iz godine u godinu imao je visoku stopu rasta. U društvo milijardera ušao je 1965., dvije godine nakon ostvarili su ukupan prihod od 1,6 milijardi starih dinara, a ta se brojka samo godinu dana poslije povećala na 3,6 milijardi.

„Valja napomenuti da je ovakav tempo porasta ostvaren isključivo u ovom kolektivu – bez ikakvih integracija s drugima“, navedeno je u članku s podatkom da je te iste godine bilo zaposleno 270 stalnih radnika, a ako bi se toj brojci pridružio broj i onih zaposlenih na određeno vrijeme, s njima je prelazio tisuću, a u berbi jabuka 1969. sudjelovalo je preko četiri tisuće radnika iz gotovo svih mjesta vinkovačkog područja.

A kako ne bi sve ostalo na pukim brojkama i podacima, za kraj vam donosimo ulomak iz knjige dojmova posjetitelja pod nazivom „Plantaža Borinci – dio savršenstva“ u kojemu se navodi što su Borinci značili našem kraju – „Za prosvjetnog radnika iz Slavonije plantaža predstavlja oživotvorenje Mrtvih kapitala iz djela Josipa Kozarca, za članove kolektiva Nogometnog kluba „Sarajevo“ ona je dio savršenstva, a književnik i akademik Dragutin Tadijanović samo je: jedan od mnogih koji se dive jedinstvenom voćnjaku“.

FOTO: Vinkovački list, 7. studenog 1969.

Nastavi čitati

Zadnje objave

Događanjaprije 4 sata

Drugu adventsku svijeću upalio Jakov Šebalj

Svečano, lijepo i pobožno upaljena je večeras druga adventska svijeća. Betlehemska svijeća, pomirilica, svijeća mira. Upalio ju je maleni Jakov...

Aktualnoprije 6 sati

Porečani ponovno bolji od Spačve

Vinkovački rukometaši u 12. kolu Paket24 Premijer lige ugostili su Poreč i upisali poraz od dva razlike (30:32). Tako su...

Aktualnoprije 8 sati

Tradicija planinara u Vinkovcima čak 69 godina, a kampiranje hit 1954.

Da su Vinkovci već davne 1952. godine imali Planinarsko društvo, svjedoče brojni tekstovi u bogatoj arhivi tadašnjih Vinkovačkih novosti, a...

Vijestiprije 9 sati

Početak posebnog prijateljstva: Bajkeri darivali djecu udruge udomitelja

Stereotipima unatoč, cure dečki u kožnim jaknama i na motorima uopće nisu zločesti. Dapače, većinom se iza tog izgleda kriju...

koronavirusprije 10 sati

Počelo prikupljanje potpisa za referendum o covid potvrdama

Sljedeća dva tjedna, do 18. prosinca, na više od 1200 štandova diljem Hrvatske prikupljaju se potpisi za dvije referendumske inicijative...

Temaprije 12 sati

Epoksi smolu pretvara u mala umjetnička djela

Svojim malim kreacijama dokazuje kako kreativnost uistinu može biti bez granica, potrebna je samo trunka volje i truda. Ilijana Vučković...

Vijestiprije 14 sati

Na području Vukovarsko-srijemske 105 novooboljelih, preminulo 5 osoba

U Vukovarsko-srijemskoj županiji, prema podacima pristiglim do 8,00 sati, u posljednja 24 sata je 105 novih  pozitivnih osoba  na COVID-19,...

Vijestiprije 16 sati

HZZO će test na koronu ubuduće plaćati 62 kune

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ubuduće će brzi antigenski test na covid-19 na uputnicu plaćati 62 kune, izvijestili su iz...

Najčitanije