Još jedan gospodarski gigant razvio se u novoselskom prostoru u kojem egzistira već oko šest desetljeća. U njemu su također brojne Novoselke i Novoselci vrijedno radili i osiguravali sredstva za egzistenciju. Između željezničke pruge za Županju, vinkovačke Duge ulice, magistralne željezničke pruge koja spaja zapadne i istočne dijelove Hrvatske i sjeverno od glavne novoselske Ulice Alojzija Stepinca, nekada Ulice 13. travnja odnosno Glavne nalaze se pogoni tvornice „Spačva“. Povijest ove nekada velike drvno-prerađivačke industrije i jednog od najznačajnijih poduzeća vinkovačke Općine, pa i šire u Novom Selu započela je davne 1956. godine.
Na istočnom izlazu iz Novog Sela kojega je željeznička pruga za Županju dijelila od gradske Kačićeve ulice, pedesetih godina nalazio se vojni poligon s nogometnim igralištem, a iza njega polja na kojima su Novoselci uzgajali različite ratarske kulture. Godine 1956. dolazi do promjene krajolika i na mjestu nekadašnjih kukuruzišta započela je izgradnja hala Pilane koja je iz Cerne preseljena u Vinkovce. Od glavne novoselske ceste do pilanskih postrojenja napravljena je cesta, a u dvorištu pilane nastajale su ogromne hrpe piljevine, ostataka kore i drvnog otpada koje su ne samo Novoselci već i drugi građani koristili za ogrjev. U godinama koje su slijedile nakon izgradnje parketarije također je nastajao drvni otpad poznat pod nazivom „paprikaš“ koji se koristio kao ogrjevni materijal. Duge kolone zaprežnih kola, posebice onih s gumenim kotačima poznatih platona, a poslije traktorskih prikolica i manjih kamiona čekali su u redu kako bi kupili i utovarili tu drvnu masu. Neki su od toga napravili posao i trgovali s takvim materijalom. Nazivali su ih „furmani“. U početku uglavnom su to bili Novoselci. Potreba za takvim materijalom bila je velika i nije ga uvijek bilo pa se moralo imati dobru vezu i poznanstvo s nekim od tada poznatih furmana ili radnicima Pilane koji su imali prednost i popust u kupovini toga materijala. Tijekom ljeta Novoselci i drugi su takav materijal strpljivo slagali u svoje drvarnice i skladišta kako bi mirno sačekali zimu. Trošili su ga doduše tijekom cijele godine jer su za kuhanje i pečenje hrane koristili klasične štednjake, a ne električne ili plinske kakvi se koriste danas.
U graničarskim, pa kasnijim Vinkovcima između dva svjetska rata, djelovalo je nekoliko pilana. Nakon II. svjetskog rata je 1950. g. u Cerni osnovano Kotarsko poduzeće za piljenje drveta i građevnu stolariju koje je 1956. g. preseljeno u Vinkovce i pripojeno poduzeću „Slavonski hrast“. 1. 7. 1957. g. spajanjem Stolarskog poduzeća „Slavonski hrast“ i Poduzeća za piljenje drva i građevnu stolariju Cerna nastalo je Drvno industrijsko poduzeće „Slavonski hrast“ Vinkovci.U halama uz pilanu postavljeni su strojevi za izradu parketa. Podignuta je sušara u kojoj se sušilo drvo za potrebe obnovljene tvornice namještaja. U tvornici je preorijentirana proizvodnja na izvozne artikle, pa je uskoro i sklopila prvi posao. Sklopljen je ugovor za isporuku 7.000 preklopnih stolova za Vel. Britaniju što je bila prva isporuka finalnih proizvoda za inozemstvo s ovoga područja. Kako je cijelo pilansko postrojenje bilo elektrificirano i nije trošilo piljevinu kao pogonsko gorivo Pilana je počela s prodajom piljevine kao jeftinog i kaloričnog goriva čije su godišnje zalihe tada iznosile oko 3 000 m³. U lokalnom tisku, „Vinkovačkim novostima“, objavila je obavijest o nabavci i dostavi piljevine i izradi piljevinskih peći koje su ubrzo naučili izrađivati lokalni majstori.Godina 1961. bila je prekretnica u razvitku šumarstva i drvno-prerađivačke industrije u Vinkovcima jer je došlo do integriranja Šumskog gospodarstva „Spačva“ i Drvno-industrijskog kombinata „Slavonski hrast“. Tako je nastao Šumarsko poljoprivredno industrijski kombinat ( ŠPIK) „Spačva“. U njegovom sastavu su se nalazili odjeli za: šumarstvo i industriju. Šumarstvo je obuhvaćalo je 10 šumarija sa 65 000 ha nizinskih šuma, topolove plantaže u zajednici s poljoprivrednim kulturama s programom plantažiranja 23 000 ha i Upravu za lovstvo. Odjel industrije sadržavao je pilanu s godišnjom proizvodnjom 60 000 m³ oblovine, tvornicu parketa, dvije tvornice namještaja, tvornicu drvenih kuća, tvornicu iverastih ploča, građevni pogon za visoku i nisku gradnju, transport vlastitim željezničkim, cestovnim i vodenim prometnim sredstvima, stanicu teških strojeva za krčenje šuma i duboko oranje i remontne radionice. Šumska proizvodnja odnosila se na proizvodnju trupaca za furnir, ljuštenje i rezanje hrasta, jasena, brijesta i mekih lišćara, rudnog drveta, TT stupova, taninskog i gorivog drveta. Drvna industrija obuhvaćala je proizvodnju: rezane građe, svih standardnih sortimenata rezane građe od slavonske hrastovine, jasena, brijesta i mekih lišćara, specijalne duge građe za mostogradnju i brodogradnju, pilanskih otpadaka i piljevine. Obavljala se proizvodnja normalnog i mozaik parketa od hrasta i jasena. Također su se izrađivale kombinirane i spavaće sobe, komadni namještaj, kuhinje, uredski namještaj te unutarnje dekoracije s ugrađenim plakarima. Proizvodile su se montažne zgrade i finalni elementi za polumontažnu i racionalnu gradnju, iveraste ploče i neki drugi proizvodi. Nakon 9 godina takvoga ustroja, 1969. godine došlo je do diobe ŠPIK „Spačva“ na dva samostalna poduzeća: Šumsko gospodarstvo „Hrast“ Vinkovci i Drvno-industrijski kombinat „Spačva“ Vinkovci. U DIK „Spačva“ tada je bilo zaposleno oko 1 500 djelatnika. U narednom periodu uz brojne teškoće uspone i krize izrastala je „Spačva“ u drvno-prerađivačkog giganta.
Sredinom sedamdesetih godina 20-tog stoljeća u vrijeme kada je kombinat obilježavao 20 godina postojanja u njegovom sastavu nalazilo se 7 proizvodnih OOUR-a, OOUR „Spačva trgovina“ i RZ – Zajedničke službe. Pilana je u to vrijeme ostvarivala godišnji kapacitet proreza od preko 60.000 m³ oblovine. Godišnji kapacitet Tvornice parketa je iznosio 200.000 m² punog i 300.000 m² mozaik parketa. U Tvornici iverica godišnja proizvodnja je iznosila 20.000 m² ploča iverica. U Tvornici građevinske stolarije se odvijala proizvodnja po kvalitetu poznatih ulaznih vrata te ostala građevinska stolarija. U Stolariji su se izrađivale drvene palete, kutne letve, brodski pod i drugi proizvodi. U tvornici ambalaže i blind furnira proizvodilo se godišnje oko 1.200.000 komada sanduka jabučara i oko 2.000 m² ljuštenog furnira. U prvih 20 godina u proizvodnji rezane građe prerađeno je oko 1 mil. metara kubnih pilanske oblovine. U 18 godina proizvodnje normalnog parketa proizvedeno je 2,5 mil. m² , a u 16 godina 3,4 mil m² mozaik parketa. U 13 godina rada u Tvornici iverica proizvedeno je preko 150.000 metara kubnih ploča iverice. Tvornica građevinske stolarije koja je u početku svoga rada proizvodila montažne kuće, montirala ih je u stambenim naseljima u Skoplju, Zagrebu, Osijeku, Vinkovcima, Titogradu i Vukovaru, također i turističke objekte u Poreču, Umagu, Gradcu, Makarskoj i Filip-Jakovu, te poslovne, školske i zdravstvene objekte u Slavonskom Brodu, Zrenjaninu, Skoplju, Kamenskom, Zagrebu, Novoj Gradiški i Vinkovcima. Kasnije je tvornica preorijentirana na proizvodnju elemenata za građevinarstvo, pa je među ostalim proizvedeno i opremljeno niz objekata u nekoliko novoizgrađenih naselja u Zagrebu. Godine 1970. kompletno je vratima i prozorima opremila turistički centar „Panorama“ u Istočnoj Njemačkoj. U Kombinatu je bilo 1 600 zaposlenih. Najveći broj je radio u Pilani – 500, Tvornici građevinske stolarije – 227, Tvornici parketa – 136, Tvornici iverica – 134, Tvornici ambalaže i furnira – 119, Stolariji – 71, Pogonu energetike i održavanja – 185, „Spačva-trgovini“ – 112, te u RZ Zajedničke službe – 116 zaposlenika. U Kombinatu su bili zaposleni i djelatnici iz okolnih sela, posebno iz Cerne, gdje se ranije nalazila pilana i ciglana koje su preseljene u Vinkovce. U vrijeme početka ili završetka smjene u vlaku koji je prometovao na relaciji Vinkovci – Županja na maloj željezničkoj postaji u Novom Selu, teško je bilo naći mjesta i uopće ukrcati se tim prije što su stanovnici Cerne bili zaposleni u „Dilju“ i IGP „Graditelj“ čiji su se pogoni nalazili uz županjsku prugu tik do „Spačve“.
Uz spomenute OOUR-e koji su na jednoj lokaciji djelovali u Vinkovcima osamdesetih godina protekloga stoljeća u Županji se rad odvijao u pilani i Tvornici namještaja. Tada je „Spačva“ bila najveće industrijsko poduzeće u Općini Vinkovci s 30% udjela u industrijskoj proizvodnji Općine i 50% ukupnog udjela Općine Vinkovci u izvozu. Krajem 1982. g. u Kombinatu je bila zaposlena 1 841 osoba. Gospodarska kriza krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina odrazila se i na Kombinat. Nedaće su nastavljene i za vrijeme Domovinskog rata kada je zbog neprijateljskih topničkih napada gorjela drvena građa te oštećene hale i strojevi, a proizvodnja 1991, g. bila je prekinuta. Zbog neostvarene proizvodnje Kombinat je pretrpio štetu oko 7,5 mil. Tadašnjih DM, a od izravnih šteta oko 2,5 mil. DM. Godine 1992. proizvodnja je obnovljena. Nakon pretvorbe i teškoća u godinama koje su slijedile D I „Spačva“ je opstala, a u njoj kao i ranije, doduše u manjem broju radi dio stanovnika Vinkovačkog Novog Sela.