Foto:Gordan Panić

Krunoslav Kićo Slabinac, legenda tamburaške, zabavne i popularne glazbe, preminuo je u 77. godini života.

S više od 500 snimljenih pjesama na brojnim singl i LP pločama te CD-ima među kojima je otpjevao evergreene zabavne i narodne glazbe, Kićo Slabinac je ostavio nezaobilazan trag u hrvatskoj glazbenoj baštini. Osim kao sjajan pjevač istaknuo se tijekom života i kao najbolji promotor svoga kraja, a pored brojnih nagrada i diskografskih priznanja dobitnik je i Nagrade za životno djelo ostvareno u području kulture koju mu je dodijelila Osječko–baranjska županija.

U svoju diskografiju upisao je više od dvadeset i pet studijskih albuma, gotovo pedeset singl ploča i dvanaest kompilacija. Svoj prvi album „Krunoslav Kićo Slabinac“ objavio je 1972. godine za tadašnji Jugoton, a do današnjih dana redovito se nalazi u najvažnijim izdanjima Croatia Records kao jedan od najtiražnijih i najpopularnijih pjevača zabavne glazbe. Kićine pjesme, od onih zabavnog karaktera, pa sve do najljepših narodnih i tamburaških skladbi, među kojima su „Kad čujem tambure“, „Hej, bećari“, „Vesela je Šokadija“, „Seoska sam lola“, „Ako zora ne svane“, „Otiš’o je s mirisima jutra“, „Inati se Slavonijo“, „Slavonijo, ja sam tvoje dijete“ i mnoge druge ostat će njegova najveća glazbena ostavština. Njegova kompilacija božićnih pjesama „Christmas with Kićo“ (Svim na zemlji mir, veselje) objavljena prvi put 1983. godine ostat će zapamćena kao najprodavanija božićna kompilacija na ovim prostorima, a njeno reizdanje 2002. godine dosegnulo je platinastu nakladu. Posljednju kompilaciju „Cvijet čežnje – Kićo Dalmaciji“ Croatia Records objavila je 2017. godine, a na njoj se nalaze njegove uspješnice sa Splitskih festivala. Upravo je na splitskoj pozornici ovog ljeta na 60. Festivalu zabavne glazbe posljednji put uživo pjevao na retrospektivnoj večeri.

Krunoslav Kićo Slabinac, poput mnogih svojih kolega s pedeset i više godina karijere, nije znao za mirovinu i najveća želja mu je bila nastupati dokle god je živ. Želja mu je ispunjena, a mi ćemo ga uvijek pamtiti kao dragog i rado viđenog gosta Vinkovaca i ”Vinkovačkih jeseni.”